Quis custodiet ipsos custodes?

"Ako hoćeš nahraniti čovjeka, daj mu ribu.
Ako hoćeš da bude sit cijeli život, nauči ga da lovi ribu.
Ako ga hoćeš upropastiti, daj mu svaki dan ribu."


Ovih dana na kanalu Klasik TV, koji prikazuje filmove s područja bivše Jugoslavije, gledaoci su imali prilike pogledati jedan od ponajboljih filmova iz tog doba, svojedobno zabranjivani film Živojina Pavlovića "Do viđenja u sledećem ratu".
Film koji je dugo bi zabranjivan, i koji je proglašen najboljim slovenskim filmom svih vremena, snimljen je prema odličnoj knjizi Vitomila Zupana, "Menuet za gitaru".

Izuzetno zanimljiva knjiga, daje jedan sasvim drugi pogled na rat i partizanski pokret od onoga kojeg smo navikli gledati u ostalim filmovima tog doba ili učiti u to vrijeme u školi.

I sam pisac je bio vrlo zanimljiva pojava, internist u logoru, partizan, visoko pozicionirani partijski radnik koji je 1948. osuđen na 18 godina robije, pušten je 1954. Iako je bio optužen za nemoral, pokušaj ubojstva, veleizdaju i neprijateljsku propagandu, legenda kaže da je 1948. godine, u doba Informbiroa, nazvao Stanu Dolanca i rekao da je Tito sa cijelim rukovodstvom pobjegao avionom na Zapad.
Kako do Tita nisu mogli doći cijeli dan i nije se znalo gdje je, nastala je prava panika u slovenskom državnom vrhu, i to je bila kap koja je prelila čašu, jer Zupan je bio prilično neobuzdan karakter i trn u oku mnogima.

Kao što rekoh, knjiga, slično kao i Pasternakov "Doktor Živago", demistificira neke stvari vezane uz revoluciju i revolucionarni pokret, daje jedan drugi pogled na to vrijeme.
Samo stvarni svjedoci mogu znati koliko je to istinito, nama je ostavljeno da sami prosudimo koliko je prikazano subjektivno ili objektivno.

Zašto ovakav uvod, osim kao preporuka za knjigu i film?

Zato što sam htio nešto napisati o protestima poljoprivrednika, i tu moram priznati da se razilazim sa stavom našeg ponajboljeg blogera Kruleta koji ih brani i podržava. Rekao bih da je njegovo podržavanje više generalni stav da je potrebno zauzeti se za prava, i da je više na tragu onoga "najprije su došli po komuniste" i potrebe da se jednom svi skupa zauzmemo za opće dobro.

Ali kad malo bolje pogledamo, tko se za to opće dobro u ovom slučaju zauzima?
Ljudi koji voze džipove vrijedne 100 000 EUR i traktore još i vrijednije, ljude koji su u sred turističke sezone u stanju blokirati prometnice i oduzimati kruh turizmu i ljudima koji od turizma žive, i još očekuju da ih ovi razumiju.
Dakle, kad su njihova neopravdano stečena prava u pitanju, u stanju su preko leševa gaziti za njih, i nije ih briga što i kako mi svi drugi živimi i privređujemo.

To su ljudi koji dobijaju poticaje u novcu, poticaje koji su najčešće vezani samo uz količinu zemlje na kojoj su registrirani, nevezano za to obrađuju li tu zemlju ili ne. I za koje ih nitko nikada ne pita u što su potrošeni.

Da su ti poticaji u sjemenu, u umjetnim gnojivima, sredstvima za prihranu ili zaštitu, ne bih imao ništa protiv, jer bi onda sigurno i zloupotreba bilo manje.

Ovako, kad neki licemjer navikao da živi od tih poticaja a ne od onoga što proizvede potjera traktor od preko 100 000 EUR na cestu, a polovicu tog traktora mu je kupila država, a drugu polovicu ima beskamatni kredit koji će mu na kraju isto tako oprostiti država, onda ne mogu nikako s njim biti solidaran.

S druge strane Hrvatska uvozi hranu, a oni svi siju pšenicu. Zašto država poticaje ne bi uvjetovala različitim kulturama, i zašto ti poticajni ne bi bili nenovčani? Pa bi onda se vidjelo tko je zaista pravi proizvođač, a tko je mešetar i prevarant koji živi na našoj grbači. I mogli bismo kroz određeni period postići da ne uvozimo hranu već da ju izvozimo.

Slično kao i s fiskalizacijom koje su oni koji prodaju vlastite proizvode oslobođeni, ali su ostali prekupci koji nisu plaćali nikakav porez digli kuku i motiku da ih se oslobodi.


Slažem se da se ne smiju radnička prava i sva ostala prava snižavati na nivo na kakvom su bila u Engleskoj početkom industrijske revolucije pod izlikom krize, ali isto tako mislim da treba shvatiti realnost ovog trenutka u kojem živimo, a to je da je država u jako dubokoj krizi, zna se tko je za tu krizu kirv i sada svi moramo zapeti da se nešto pokrene.

Sigurno da i država troši hrpu nvca na gluposti, najveći dio na samu sebe i glomazni neefikasni državni aparat, silne gradove i općine i županije, ali blokada cesta od strane onih koji su isti kao i ti protiv kojih se bore, samo ne sjede u klimatiziranim uredima uglavnom ne radeći ništa nego klimatiziranim John Deere traktorima i čekaju poticaje od kojih žive, svakako ne doprinose autentičnosti borbe za bolje sutra.

Rekao bih da su buntovnici iznimke, i da među poljoprivrednicima ima jako puno radišnih i vrijednih ljudi, ali pretpostavljam da oni nemaju vremena ići na ceste ni na Zagreb, a nemaju ni klimatizirane traktore ni SUV-ove u kojima će to po ovoj vrućini biti lakše.

Ko što rekoh, treba se boriti za prava svi nas, jer je to pitanje budućnosti, ali u toj budućnosti ovakvih neopravdanih prava ne bi smjelo biti u ovom obliku, sad je samo pitanje možemo li se za pravdu izboriti sami, ili ćemo čekati da nam EU uvede protektorat i to napravi za nas.


Na današnji dan 1899. rođen Alfred Hitchcock, 1923. Kemal paša Ataturk izabran za prvog predsjednika Turske, 1926. rođen Fidel Castro,1961. započeta gradnja Berlinskog zida, 1965. prvi nastup Jefferson Airplane.

"Klima je ono što očekujemo. Vrijeme je ono što dobijemo."
Mark Twain

Eto, izbjegli smo još jednu katastrofu. Ponegdje je bilo gadno, i svakako da je bilo nevremena, ali toliko masovne histerije, zapjenjenih medija, apokaliptičnih meteorologa i nepotrebne panike zaista čovjeka plaši.
Ne zbog katastrofičnih, a na kraju se pokazalo netočnih prognoza, već zbog toga što je to tipični obrazac ponašanja i manipulacije i usađivanja straha u ljude za sve prilike i za svaku sitnicu.

Najavljena kataklizma je bila glavna tema svih razgovora, vijesti, statusa na Facebooku, portala, pa evo i ja o njoj pišem.
Manipulacija strahom je rekao bih osnovni vid manipulacije, jer kad ljude uplašite lakše njima upravljate i kontrolirate ih. Od ekonomskih pitanja i budućnosti do vremena, svaki dan na svaki način nas nastoje učiniti bespomoćnim i uplašenim, tako da smo konstantno u stanju iščekivanja katatklizme i kolapsa.

Svako ljeto nam prognoziraju paklene vrućine, pa nam za zimu prognoziraju polarne hladnoće, pa kad padne 30cm snijega sav život stane i svi se iščuđavaju, a o sibirskim temperaturama oko -10 da ne govorim. Tako da su hladnoće i snijeg zimi te vrućine i suše ljeti, praćene ponekad tučom i zahlađenjem postale čudo, nešto čega se trebamo plašiti, zatvarati u kuće, skrivati se od toga.

Još malo pa ćemo kao Amerikanci početi graditi skloništa za takve prilike, jer sve više i više vjerujemo medijima i sve više i više nam oni oblikuju svjetonazor i način života, kako bismo što manje razmišljali i bili što poslušniji i povodljiviji.

Moja dobra prijateljica je završila matematiku na PMF-u i svaki put kad se povede razgovor o prognozi vremena i kad kažem da ne volim prognozere i njihove prognoze, ona ih krene braniti, jer da je to samo statistika koja govori kolika je vjerojatnost da će se nešto dogoditi, bazirana na određenim matematičkim modelima i dostupnim podacima.
Modeli su im očito stari i neispravni, vrijeme se teško prognozira (ili kako bismo rekli, što bi u njihovu slučaju bilo i ispravnije, pogađa), ali ih to ne priječi da zauzimaju sve naslovnice i sve udarne termine sa svojim glupostima, i da nikada, ali baš nikada poslije promašaja ne priznaju svoju grešku.

Čak se i ekipa RTL-a pojavila očekujući kataklizmu u našem gradu.
Ako ju nisu dočekali, mogli su ju jučer namirisati. Pa su mogli o tome napraviti reportažu, bila bi zanimljiva.

Jer za razliku od ove najavljene vremenske koja nas je mimoišla, naša kanalizacija koja se, kako bi se kod nas reklo, opet čula, jest prava katastrofa.

Na današnji dan 1809. Ekvador proglasio nezavisnost od Španjolske, 1842. u Engleskoj zakonom zabranjen rad u rudnicima ženama i djeci mlađoj od 10 godina, 1947. rođen Ian Anderson pjevač i vođa benda Jethro Tull.

"Preduvjet da bi razumjeli stranu zemlju je da ju pomirišete".
Rudyard Kipling

Da je kojim čudom jučer veliki autor "Knjige o džungli" prošetao našim gradom da osjeti atmosferu i miris sajmenog dana, pitanje je kakav bi dojam stekao o našem gradu i našoj zemlji.

Užasan smrad koji se širio gradom još jednom nas je podsjetio da valjda dolazi promjena vremena, i da su silni deseci miliona koji su utučeni u nedovršenu kanalizaciju dokaz nestručnosti, nepotizma i nesposobnosti onih koji su dopustili da se izvede na takav način, a pogotovo zato što je financirana našim novcem.
Ali kad se financira našim novcem, očito nitko ne kontrolira, dok bi se kod financiranja iz fondova EU vodilo računa o svakoj lipi, i sigurno bi izvedba bila kvalitetnija, a i jeftinija.
Jedino što onda ne bi preteklo novaca za crne torbe.
Ovako sve pokazuje da nije projekt kanalizacije pokrenut radi poboljšanja kvalitete života u gradu, jer sve do sada napravljeno pokazuje upravo suprotno, već da se zadovolje neki privatni i partijski interesi i namire neki drugovi.

Ako je točno da je i eksploziju u sedmerokatnici izazvao plin iz kanalizacije, onda je to strašno, jer puka je sreća da nitko nije stradao u eksploziji, iako su oštećena dva stana. Reakcije gradskih vlasti nije bilo, ili ako je i bilo, nismo za nju čuli.

Bio je sajmeni dan, plac začuđujuće prazan, možda zbog godišnjih, možda zbog fiskalizacije. I jedno i drugo razumijem i opravdavam.
Možda se moglo to riješiti i drugačije, pa da se i prekupcima omogući da i dalje rade, ali da konačno plate i svoj dug državi.
Ovako porezna to sve prebija preko koljena, pri čemu joj je koljeno malo da bi recimo prebila trgovačke lance.
Obzirom da mnogi ostave pokoju lipu pri izvraćanju kusura, sa velikom sigurnošću se može reći da je teško moguće da bi kontrola bilo koje blagajne u trgovinama pokazala da stanje štima u lipu. No naravno, za razliku od malih trgovaca i malih ugostitelja koje zbog par kuna zatvaraju, ove neće dirati.
Malima će skinuti glavu, velikima kapu.

S druge strane, još jedna sumanuta eskapada poreznih inspektora, zbog koje bi onaj tko je to naredio i dozvolio morao ostati bez posla u najmanju ruku. Zatvorili su hotel koji je usred turističke sezone bio pun radi neplaćenog poreznog duga.
Da bi ga par sati nakon toga opet otvorili, naravno nakon što su razjurili goste. Divna reklama za našu zemlju.
Doslovno da čovjek pomisli da je to namjerna opstrukcija paradržavnog aparata, jer zaista tko normalan usred sezone hotel koji očito posluje, dakle i zarađuje i time može vratiti dug, zatvara.
Naravno da se zakon mora poštovati, i da mora se vratiti dug, ali treba imati i mrvicu zdravog razuma , pa vidjeti na koji način se to sve može izvesti, a da nitko ne bude oštećen. Valjda je i poreznoj inspekciji u cilju očuvanje radnih mjesta i punjenje proračuna na održiv način, a ne ubijanje svinje radi kile mesa.

Na ovaj način gube svi, osim onih koji su se slijepo držali slova zakona, a zbog kojih i srljamo u provaliju.
Jer vjerujem da u zakonu ima modusa koji bi mogli pomoći da se situacija riješi, u krajnjoj liniji, par sati nakon što je hotel zatvoren ponovno je otvoren.
Valjda zbog negativnih kritika javnosti, koja je očito jedini korektiv svake, pa i ove vlasti, koja je obećala da će biti pravedna, poštena i stručna.

S nadolazećom promjenom vremena nesnosni smrad se smanjio pa najskuplji svjetski barometar sada može očekivati ogromne količine kiše, a mi onda opet možemo očekivati iskakanje šahti, pucanja cijevi i sve ono što nam je nedovršena kanalizacija već priređivala.

Ostaje da vidimo kako će nadležni reagirati na ovo što se dogodilo, pri čemu mi se čini da tu ima posla za dva stupa vlasti (sudski i izvršni), a ako naše naručioce smatramo lokalnom verzijom zakonodavne vlasti, onda ima posla i oko njih.


Na današnji dan 1879. rođen Emiliano Zapata, 1928. umro Stjepan Radić, 1930. rođen Andy Warhol, 1937. rođen Dustin Hoffman, 1963. velika pljačka vlaka u Velikoj Britaniji.