Quis custodiet ipsos custodes?

subota, 12.11.2005.

Lelek sebra

Tin (Augustin) Ujević 
Vrgorac, 5.VII 1891. - Zagreb, 12.XI 1955.

Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti:
biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.


Tin Ujević: "Uhapšen u svojoj magli"

Prekrasan dan. U šetnji gradom spazih policijsku Subaru Imprezu. Zgodno se nadovezala na prošli post i komentare.
Nisam ekspert za automobile, ali mi se čini da je riječ o vozilu od barem 40-50 000 EUR.
Valjda ga koriste da hvataju vozače po autoputu. Jer to je najveća društvena prijetnja, vozači koji po autoputu lijevom trakom voze 150 km/h. To je zlo koje treba iskorijeniti. U stvari, nisu trebali kupiti za ako se ne varam cca 10 000 000 kn automobile koji hvataju takve zločince, trebali su instalirati mitraljeska gnijezda i postaviti tenkove duž autoputa i odmah ih pobiti.
To je najveća prijetnja našem društvu i našoj slobodi, rame uz rame s klincima koji imaju pola jointa marihuane u džepu.
Ne ubojice, ne pljačkaši banaka, ne silovatelji, ne pedofili, ne prodavači droge niti uništavači naše privrede, već vozači koji se voze mimo propisa.
Trebali su im u stvari kupiti Aston Martine pa da u potpunosti budu poput James Bonda (ne vjerujem da bi htjeli konje pa da budu poput šerifa McClouda).
I bitnije je da imaju nove uniforme i nove jakne no da se osposobe stati kriminalu na kraj, iskorijeniti zlo kojeg je sve više oko nas.
Sve mi se čini da je u mnogome policija poput ondašnje milicije, čim im se prigovori, odmah skoči ministar, skoči premijer, skoči Vlada, svi skoče i brane ih.
A ruku na srce, čast iznimkama, ali sudeći prema užasavajućem kriminalu i zlodjelima koja se oko nas događaju, policija nam je jako nesposobna.
No o tome sam već pisao, nisam mislio da ću opet pisati, ali me taj bijesni sportski auto u kojem su se dva agenta 007 vozila kroz Ogulin nešto iza podneva potakao na razmišljanje o tome kamo idu naši novci.
I još bi htjeli veće ovlasti jer su s ovima nemoćni u borbi s kriminalom (nisu se ni okušali u borbi, ali su zaključili da su nemoćni). Zaštićeni kao lički medvjedi, ne štite one od čijih novaca žive.
Kažu da ih se pošteni građani ne trebaju plašiti i da navedene mjere nisu uperene protiv poštenih građana.
Pa zaboga, samo ih se obični i pošteni građani i plaše.
Trebali bi im dati i dozvolu da mogu nekažnjeno pucati po nama (to znače one dvije nule u broju James Bonda, da ima dozvolu za ubijanje tj. može ubijati kako mu volja. U stvarnosti su 007 bile posljednje tri znamenke telefonskog broja Flemingova izdavača).

Budite iskreni, vjerujete li im, i vjerujete li da nas mogu i žele, i što je najžalosnije, da nas smiju štititi, da smo im mi ispred raznoraznih moćnika, i da su im pravda i zakon iznad svega? Dokle god policija i sudstvo budu pod okriljem i u sprezi s politikom, bit će i u sprezi s kriminalom. Ne znači da je politika = kriminal, ali u mnogim slučajevima jest.
Amerikanci imaju stotine viceva o odvjetnicima, i oni kažu da je onih 99,9% zlih, podmuklih, pokvarenih i bezosjećajnih odvjetnika krivo što su svi odvjetnici dospjeli na loš glas.

Čitam da stižu prijeteća pisma ženi koja je u Zagrebu pokrenula peticiju protiv izgradnje crkve. Ne protiv crkve, nego protiv lokacije na kojoj bi se gradila. Svoj glas je digla i struka, ali javnost je fokusirana na tu jadnu ženu, kojoj stižu prijeteća pisma, koju licemjerno razapinju mediji, i koja je samo dio od preko 3000 ljudi koji bi htjeli sačuvati park?
Nisu protiv crkve, ali su za zelenu površinu u svom naselju. Prilično licemjerno se crkva ogradila od prijetnji, ali pravna je država, dakle nemamo se što brinuti, sve će biti kako treba.

Možda je pravi trenutak da se svi zapitamo, zašto se ljudi bune i crkva osjeća prozvanom? I zašto ljudi ne vjeruju crkvi?

Zašto se nitko od pastve nije bunio kada je crkva stajala uz obespravljene radnike, kada su svećenici stajali rame uz rame zajedno sa bijednim, gladnim i obespravljenim radnicima pred njihovim preko noći otetim tvornicama?

Zašto se nitko nije bunio kada su svećenici podigli svoj glas za sve te jadne i obespravljene ljude, kada su noći provodili s njima pred kapijama njihovih tvornica i pred zgradama općina ili županija ili Sabora?

Zašto se nitko nije bunio kada su svećenici da propovjedaonica dizali glas protiv pljačke u pretvorbi i sumanutog prekonoćnog bogaćenja mimo ljudskih i Božjih zakona, pravde i morala?

Zašto se nitko nije bunio kada su svećenici bili za pravedno društvo ne samo riječima već i osobnim primjerom?

Zašto se nitko nije bunio kada su svećenici otvarali dječje vrtiće i staračke domove?

Zašto se nije bunio kada su svake vijesti započinjale njihovom kritikom nepravde, kada su stajali uz svoje stado u teškim trenucima?

Sjećate li se ijednog takvog trenutka?

Onda znate i odgovor.

Dobijam u mailovima i komentarima pokude i prigovore da mi smeta što se Ogulin izgradio i napravio, da mi "stranačke naočale" ne dozvoljavaju da vidim sve što je dobro u gradu.
Nisu u pravu. Nisam član niti jedne stranke, nisam to nikada ni bio, iako je to potpuno irelevantno, i stranačka pripadnost ne bi trebala određivati čovjeka niti vrijednost njegovih stavova.
Volim Ogulin i nemam ništa protiv da se grad šminka i sređuje. Iskreno rečeno, uopće me ne zanima tko je u gradu na vlasti, sve dok radi u interesu grada i njegovih građana.

Izuzetno mi je drago i ponosan sam kada dovedem prijatelje koji po prvi put dolaze u Ogulin, ili nisu bili godinama, i kada su listom svi oduševljeni kako lijep grad imamo. I zaista je tako, samo bih volio i vjerujem da bi se moglo i trebalo učiniti više.

Ponavljam, i dosadan sam i drugima i sebi s time, više bih volio da su se otvorila radna mjesta i da se otvorila perspektiva za buduća pokoljenja u najljepšem gradu na svijetu. Mnogi se sa mnom slažu, i još nitko nije rekao da je uređenje grada bez veze. Ali da se taj novac mogao bolje utrošiti, e to kažu mnogi.
U stvari, sve je to jednostavno, i lako se može kvantificirati.
Treba samo sastaviti listu što grad ima a nije imao pred 20-ak godina, i na što sada liči, što je bolje, a što možda ipak malo manje dobro nego pred 20-ak godina.

Ono što prije nismo imali, a sada imamo, i puno je ljepše: (sigurno ću dosta toga propustiti, nenamjerno, ali barem dio ću navesti):
- imamo renoviranu INA benzinsku stanicu
- imamo novu Petrol benzinsku stanicu
- imamo novi zgradu stadiona, nove tribine i zaista pristojan restoran na tribinama
- imamo nogometni klub koji ima realne šanse ući u drugu ligu (nije velik pothvat u svjetskim okvirima, ali puno ljudi veseli, dakle dobro je)
- imamo novi autobusni kolodvor
- imamo uređen trg koji je nekada bio autobusni kolodvor
- imamo uređen trg ispred zgrade kina, sa lijepom skulpturom autohtonog ogulinskog simbola, golubice
- imamo novi most preko Đule (po meni najveće i najvažnije dostignuće) umjesto Plavog mosta
- imamo uređene gradske fasade i reprezentativnu zgradu općine
- imamo SuperKonzum u Galgama
- imamo novu tržnicu
- imamo obnovljene crkve
- imamo crkvu u izgradnji na Sabljacima
- imamo tenisku dvoranu u izgradnji
- imamo izgrađen jedan dio kanalizacijske mreže kroz grad, a na proljeće će se nastaviti radovi, a bit će izgrađen i kolektor
- imat ćemo branu u Turkovićima koja će sprečavati poplave rijeke Dobre
- imamo obnovljenu zgradu ŠUP-a i Sokolski dom
- imamo srušenu staru zgradu zelene kasarne na čijem će mjestu skoro niknuti nova, lijepa poslovna zgrada
- imamo jako dobro pokrpane i asfaltirane ulice kroz grad i većinu cesta oko grada
- imamo poslovnu zonu na ulasku na autoput
- imamo izlazak na autoput prema Rijeci, Zagrebu i Splitu
- imamo cestu prema Novom Vinodolskom
- imamo uređena parkirališta, dio kojih se naplaćuje radnim danom od 7 do 16 i subotom od 7 do 13 sati
- imamo dosta privatnih poduzetnika i sitnih obrta
- imamo novi obrtnički dom sa prekrasnom salom
- imamo nekoliko kineskih dućana
- imamo srušenu "Mrzlu..." i zgradu kod "Hačka" koje bi se same srušile da nisu uklonjene

Ono što sada nemamo, a prije smo imali:
- DIP
- Izgradnja
- Sintal
- Ventilator
- PK Sloboda
...


Na današnji dan 1953. umro je veliki, neponovljivi Tin Ujević. Pjesnik koji je pjevao svoj život i živio svoje pjesme, boem i buntovnik.
Navodno je poslije rata otišao u posjetu Krleži i otvorio mu je Krležin domar (iako je bilo društvo jednakosti, Krleža je živio u velikoj vili, i imao vlastitog vozača i poslugu). Kad ga je vidio, Tin je rekao:
"Oprostite, mislio sam da ovdje žive Krleže, a ne Glembajevi.", okrenuo se i otišao.

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad !

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
sto sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

Od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom.

I komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova !

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
Kada bih mogao biti jak,

Kada bih mogao biti drag,
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!


"Svakidašnja jadikovka"

Svakidašnju jadikovku u izvođenju Rade Šerbedžije možete poslušati na sljedećoj adresi:
Svakidašnja jadikovka

Ako ju poželite skinuti, ali naravno samo na 24 sat, i potom ju obrisati jer je riječ o MP3 datoteci, koristite sljedeći link:
Svakidašnja jadikovka MP3



- 21:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #