Quis custodiet ipsos custodes?

četvrtak, 13.03.2014.

Krive Drine

"Sve su Drine ovog svijeta krive;
nikada se one neće moći sve ni potpuno ispraviti;
nikada ih ne smijemo prestati ispravljati.
"
Ivo Andrić

Pisao sam mnogo puta o bišem premijeru i njegovoj stranci, pa je red da se sada bar malo osvrnem i na presudu (njemu već drugu, a njegovoj stranci prvu) vezano uz kriminal i krađu države.

U novinama je izašla procjenja stručnjaka da je iz naše domovine pokradeno i izneseno oko 10 000 000 000 EUR.
U odnosu na tu svotu, i na broj sumnjivih predmeta u kojima je ta stranka i njen premijer i njeni članovi učestvovala, ovo je stvarno sitnica. Sud je potvrdio ono što se odavno zna, ali kazne koje su izrečene su mnoge razočarale.

Pa i u našem gradu smo svjedoci nekih u najmanju ruku netransparentnih poslova i investicija, o kojima su svi pisali i svi govore, od stadiona, preko tržnice do knjižnice i zgrade kina i prostora parka.

Hoće li novi državni odvjetnik nešto zaista po tim pitanjima počiniti, ili će nastaviti stazama svojeg prethodnika tek povremeno otkrivajući neku aferu,kada oni koji su cilj njegove istrage više nisu moćni i jaki i kada ih više ne štite neki još jači i još moćniji.
Za prethodnika je novinar Željko Peratović napisao da je jedini državni odvjetnik u Evropi koji hoda ulicom bez policijske pratnje, što dovoljno govori.


Teško je tu suditi u kojoj mjeri je na djelu opstrukcija nižih struktura koje bi trebale raščišćavati sve te dubioze i sumnjive poslove, jer jasno je da se od glavnog čovjeka DORH-a ne očekuje da čita predmet po predmet i gleda je li zaista moguće da zgrada kina košta toliko ili zgrada knjižnice toliko, ali netko na nižoj razini bi morao provjeriti zašto su toliki novci utrošeni, i jesu li trošeni transparentno ili ne. Ali bi on morao znati što rade njegovi direktno podređeni,a oni što rade njihvoi, i prilično brzo se dođe do lokalnih moćnika i lokalnih pravosudnih i drugih organa koji trebaju provoditi zakone.

Novi prvi čovjek DORH-a je rekao da se spušta na niže razine i da borba neće stati na ovome, pa mu za sada vjerujmo na riječ, dok nas dijelima ne demantira.

"Nije najveća budala onaj koji ne zna da čita, već onaj koji misli da je sve što pročita istina."

No, da se vratim na presudu. Jasno je da je država opljačkana, da su novci izvlačeni na razne načine, da je zbog vlastitih interesa uništavana privreda, silna poduzeća koja su pretvorbama davana u ruke podobnima koji bi ih zatim raskrčmili, ali opet ostaje nekako osjećaj da ovim presudama niti će biti zadovoljena pravda, niti će biti obeštećena država. I da to nikako nije djelo jednog čovjeka već velike skupne ljudi udruženih u zajednicu samo sa jednim ciljem, vođeni isključivo vlastitim interesima, koji su nas sve skupa doveli ovdje gdje smo sada.

Dok s jedne strane bivši premijer biva osuđen na zatvor, neki njegovi pomoćnici i ljudi koji su isto tako pljačkali, bivaju kažnjeni radom za opće dobro ili uvjetnim kaznama.

Ispada da većina njih nije ništa znala, niti je i u čemu voljno sudjelovala, nego je tako moralo biti jer je Veliki Vođa to naredio. Imali su koristi od toga, ali strah ih je natjerao da šute, i da idu protiv svoje savjesti i protiv svoga naroda, i protiv njegove imovine i njegove budućnosti, ali eto, s d im je spao taj teret s ramena, i sad slobodno mogu reći kako su na sve natjerani. To što im je slučajno nešto novca dopalo, oni tome nisu krivi i ništa o tome ne znaju.

"Ja se ne bojim ljudi, već onog neljudskog u njima."

I bez obzira što je novac koji se spominje u presudi i koji mora biti vraćen velik, ogroman, većini nas smrtnika pomalo i nepojmljiv, to je u odnosu na cjelokupnu direktno pokradenu imovinu i posredne štete, zaista kap u moru.

Ne treba prejudicirati kako će presuda proći na višim instanacama, ali kad gledamo kako su se te instance odnosile prema ratnim zločincima i njihovim zastrašujućim zlodjelima i kako su im i onako smiješno male kazne još smanjivale, ne bi bilo čudno da se i ova kazna još smanji.
Kad već pominjem u istoj rečenici bivšeg premijera i ratnog zločinca sa mizernom kaznom, Ante Tomić je napisao dobar članak na tu temu
Ante Tomić


U našem gradu za sada nema nikakvih otkrivenih afera, natječaji se namještaju, kino se ne uređuje, kanalizacija smrdi, psi laju, karavane prolaze.

Sjednica gradskog vijeća je prošla kao i one prije nje, uskraćeni za direktno prenošenje, možemo se zadovoljiti samo fragmentima informacija koje dobijamo u direktnim kontaktima sa vjećnicima ili ljudima koji poznaju vjećnike, ili onome što pročitamo po portalima, blogovima ili na stranicama Radio Ogulina.

"U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno..."

Uglavnom, reklo bi se standardno, vladajući po svome, opozicija protiv njih, i kako sila Boga ne moli, onda bude po vladajućima.

Navodno Ogulin po popisu stanovništva, kojega rezultate još uvijek nismo uspjeli saznati u cijelosti ,ima 3000 stanovnika manje no prema popisu iz 2001. godine.

Opet spominjem popis u Kini, koji je koštao 10 puta više nego popis kod nas, a bio je gotov za pola godine, dok kod nas ni nakon 2 godine nema cjelovitih rezultata.

Da tako rade u zavodu za statitiku u Kini, netko bi završio kao glavni akter u Kini relativno česte odgojno-popravne priredbe koja se za široke narodne mase organizira na stadionim, ali kod njih bi tako završila i većina aktera sa početka ove priče i teme ovog posta.

Grad je dokument koji se zove "Izvješće o stanju u prostoru Grada Ogulina do 2014/2018" platio 25 000 kn. Možete ga pogledati na stranicama grada.
Informacije koje svi znaju i ničemu ne služe

Hrpa informacija, potrebnih i nepotrebnih, koje neće stvoriti niti jedno radno mjesto, koje neće biti temelj za donošenje bilo kakve strategije razvoja (koja i onako ne postoji, niti se itko njome misli baviti), niti će ikome od nje biti bolje, osim onima koji su je napravili. Dokument je zaista opsežan, ali vrlo upitne iskoristivosti.

E sad, koja je svrha plaćati vanjsku firmu da bi uobličila u takav dokument podatke koje su joj morali skupiti i dati naši gradski zaposlenici, i zašto kad su ih skupljali nisu onda to i napravili do kraja malo je čudno.

U današnje vrijeme štednje i stiskanja remena, mogao je gradonačelnik zadužiti nekoga o svoja tri zamjenika da vodi taj projekt (i onako se većina građana pita što oni uopće rade, osim što primaju plaću), i da upregne ljude u gradskim službama da sami naprave taj dokument.

Na stranicama grada možete pročitati i zaključke sjednica, ali na žalost tu se ne mogu pročitati rasprave, koje su i ovaj put navodno bile vrlo zanimljive i žustre, kao i svaki put kad se nekog uhvati u laži, namještanju, pogodovanju, bezidejnosti, besramnosti...

Nismo još doznali ni kamo su gradonačelnika odvele njegove epistolarne avanture, i je li dobio ikakav odgovor na otvorena pisma koja je slao, ali smo zato doznali da za požar na Sabljacima nitko nije kriv, kao ni za požare na Bjelolasici, na jezeru, u sudu.

E još kad bi se saznalo tko je taj nitko(v).

Da ne bude baš svaki post započet i završen u tmurnom tonu, dolaze ljepši, topliji i sunčaniji dani.

Na današnji dan 1975. umro je Ivo Andrić.

- 18:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 08.02.2014.

Hvatanje za pero, a ne za slamku

"Zar ne volite pisati pisma? Ja volim, jer to je otmjen način da čovjek ne radi ništa, a da osjeća da je nešto postigao."
Ernest Hemingway


Snijeg se prilično brzo topi što znači da se možemo pripremati za poplave i nadati se da će nas ipak zaobići. Nije više hladno,a temperatura na plitičkoj sceni grada je sve veća i veća.

Svašta se nadogađalo u našem gradu u poslijednje vrijeme, uglavnom su na blogovima napisani postovi i komentari o tome, pa ću samo neke od njih ovlaš spomenuti.
Na kraju su blogeri bili najaktivniji i najviše komentirali nepravilnosti u gradu i društvu. Blogeri to rade u slobodno vrijeme, nisu za to plaćeni, a to što su anonimni ne smatram manom niti ih zbog toga ne treba cijeniti ni poštovati (takav komentar o tome da anonimni blogovi ne zavrijeđuju pažnju je bio na facebooku nedavno).
I dalje smatram da blogovi općenito nemaju veliki utjecaj na našu političku scenu (barem smatram da moj blog nema, ostali ogulinski blogovi ipak imaju više utjecaja) i eventualne promjene na njoj, ali su bar o svemu tome pisali, dok su nadležni i oni koji bi prirodom svog političkog položaja trebali o tome i jače i žešće pisati i pričati, uglavnom šutjeli ili progovorili kad je već strauja došla, led se otopio i sve se vratilo u kakvu-takvu normalu.

Gradonačelnik nam je svojom plaćom dospio na naslovnice, ispada da ima plaću veću od gradonačelnika Karlovca (da bar u nečem Ogulin prednjači pred Karlovcem). Pošto je gradonačelnika izabrao narod, on plaću dobija prema aktima koje je doneslo gradsko vijeće koje je isto tako izabrao narod, pa onda to što gradonačelnik, tri njegova zamjenika i jedan pomoćnik kojem se pomaže da dočeka penziju, koštaju grad onako otprilike 4-5 000 000kn u 4 godine nije za osuđivati, samo koriste priliku.
Narod htio, narod dobio.
Možda u doba Bechtela to nisu bili tako značajni novci, iako je 5 mil kn uvijek 5 mil kn, a proračun je više nego dvostruko manji no u to doba.

Još uvijek nema službenog izvještaja o tome što se dogodilo sa restoranom na Sabljacima. Što samo potpiruje sumnju u cijelu priču u koju su izgleda upleteni vrlo moćni interesni krugovi, kada se ni nakon toliko vremena ne zna tko je i zašto spalio jedan od simbola Ogulina i tolike ljude ostavio bez egzistencije.
Vjerovati da je došlo do samo zapaljenja je jednako uvjerljivo kao da je radijator zapalio arhivu gradskog suda jedne zimske subote.

Grijanje u zgradi Robne kuće i Vijencu (Naselju) Ive Marinkovića je drastično poskupilo. Građani su se pobunili, gradonačelnik je odvojio jednu nedjelju popodne da ih sasluša, ali po onom pojeo vuk magare nisam baš shvatio da će doći do nekih promjena.
Ispalo je da nadležne službe lažu gradonačelnika i da mu podvaljuju neistinite podatke i nezakonite odluke koje on potpisuje (opet je podržao stavove koje je opozicija već iznosila da su gradske službe neprofesionalne i nesposobne), a on je svojim izjavama pokazao da uvažava i stavove opozicije.

Kao i obično, svaka strana ima svoju priču, barata svojim činjenicama, a krajnji izgovor je EU, koja ne dozvoljava da jedna firma pokriva gubitke u jednoj svojoj djelatnosti prihodima koje ostvaruje u drugoj. Ispada da je odvoz smeća tako profitabilan, da je mogao sufinancirati grijanje sve ove godine sa skoro 50%.
Pa je sad pitanje, ako više ne sufinancira, jer ne smije, je li to znači da će socijalno osjetljivi gradonačelnik donesti odluku da se cijene odvoza smeća smanje?
Kad već plaćamo najskuplju vodu u županiji?

Led je napravio ogromnu štetu, i gradonačelnik je od župana zatražio i dobio proglašenje elementarne nepogode, nakon što je to zatražio SDSS kao bivši njihov koalicijski partner. Lijepo ako je to bio okidač koji pokazuje da gradonačelnik želi saslušati ideje i kad ne dolaze iz negovih redova (ali gledajući njegovu listu, jadna li je, od malo koga tamo je i mogao kakvu suvislu ideju dobiti). Zašto je čekao do tada, valjda on zna.

Opet na tragu stavova opozicije da ne može sam upravljati gradom, jer službe koje su trebale učestvovati u nekim aktivnostima na ublažavanju šteta nisu funkcionirale, među njima ni ono famozno vijeće za prevenciju, ali ni ostale službe pod njegovom direktnom ingerencijom.

Sramotan medijski odnos prema Ogulinu, o kojem sam u više navrata pisao pokazao se i ovom prilikom, jer se izvještavalo iz doslovno svake vukojebine o problemima sa ledom i snijegom, ali o Ogulinu ni riječi. Kao da ne postojimo. Radio Ogulin nije emitirao program, grad je bio bez struje više od 24 sata, ali izvan Ogulina to nikoga ne zanima niti je zanimalo.

Možemo reći da smo izolirani od ostatka Hrvatske, a sada smo bili i bez struje.

Kako mu je Vijeće za zaštitu potrošača na čelu sa vječnim ogulinskim zamjenikom gradonačelnika zabilo nož u leđa oko grijanja, sada su mu i ostale nadležne službe otkazale poslušnost. Još kao kruna svega, opozicijski SDP, čije je stavove u nekoliko navrata i sam u svojim nastupima zastupao, traži njegovu ostavku.

Što ga ostavlja samim, ima pomoćnike kojima ne vjeruje, savjetnika koji čeka penziju, gradsko vijeće koje mu je manjim dijelom nesklono, a većim je uz njega pod pritiskom vlastite stranke i opskurnih strančica koje su im se prilijepile zarad ugodnih sinekura u nadzornim odborima i malim komadićem slasnog kolača vlasti.
Makar mislim da će to njihovo traženje ostavke naići na isti odjek i polučiti isti rezultat kao i gradonačelnikovo pismo premijeru.

Jer koliko premijer pokazuje suptilnost u odnosu prema medijima i političkim protivnicima, ali i neistomišljenicima, isto to pokazuje i gradska vlast prema opoziciji i njihovim prijedlozima, iako u posljednje vrijeme gradonačenik to ponašanje mijenja, podržavajući njihove stavove u nekim pitanjima.

Što me dovodi do toga da od početka samostalnosti u Hrvatskoj imamo samo dvije vlasti, jednu veleizdajničku, pljačkašku, nepotističku i nesposobnu, i drugu koja je samo nesposobna, uz natruhe nepotizma i nesnalaženja u odnosima sa javnošću. Jedna je punila javna poduzeća i državne institucije svojim nesposobnim ljudima i pokrala što se dalo pokrasti, druga nema hrabrosti za rezove, nego u ta i takva poduzeća dovodi još svojih kadrova i vatru gasi benzinom.

Na žalost, treće opcije trenutno nema, i gledanja u susjednu Bosnu i paljenja zgrada i destruktivne demonstraije očajnog i razočarano naroda (bez obzira na nacionalnu pripadnost) dovedenog do ruba egzistencije i očekivanje da se nešto takvo dogodi kod nas je političko i ideološko sljepilo, iz kojeg ništa dobro neće izaći. Ove demonstarcije ma kako moćno izgledale su u stvari nemoć da se išta učini i promijeni regularnim i legalnim putem, jer oni koje je narod izabrao (a svaki narod u pravilu je izabrao pripadnike iz vlastitih redova). Nade da će to biti početak balkanskog proljeća su iluzorne.

Jer sve da se vlast kod nas i sruši na nelegalan i nedemokratski način, tko će doći i što će zateći, ogroman dug, neefikasnu državu, loše upravljana javna poduzeća u kojima radnici imaju nerealno dobre kolektivne ugovore i nezasluženo uživaju?
Jasno je da je situacija loša, da su vladajući pogubljeni i pomalo bezidejni, jasno je da nas je opozicija u to dovela i da nema ideja što napraviti, osim pljuvati po vlasti, ali treće opcije i ljudi koji bi vodili zemlju nema.

Tko će preuzeti odgovornost za zemlju?

Možda bi bilo vrijeme za vladu nacionalnog jedinstva, ali opet je pitanje s kojim ljudima. Trebaju nam stručni, časni i pošteni ljudi, sa vizijom i idejama.
Zar biste zaista vjerovali i sudbinu zemlje prepustili onima koji su zemlju opljačkali i premrežili od vrha do dna podobnima, i čije dugove ćemo vraćati generacijama?

Nedavno je bila sjednica Sabora na kojoj je bilo prisutno slovima i brojkom četiri (4) zastupnika. Što samo pokazuje koliko im je stalo do časti koja im je ukazana,a koliko do onoga što ta čast sa sobom nosi i koliko im je stalo do samog naroda.
Možda i bolje da se uopće ne sastaju, i onako od njih ništa konstruktivno ne dolazi.
Jasno je da smanjenje njihovih plaća neće spasiti državu, ali će pokazati zrnce socijalne osjetljivosti, a onda im možda to može biti argument da se krene raskrinkavati neuporedivo veći broj ljudi u javnoj upravi i državnim poduzećima koji su jednako, ako ne i blje plaćeni od njih a uglavnom ne rade ništa (dakle rade kao i većina saborskih zastupnika, a plaeni su još i više)
.
Kad Jadranka Kosor svojim istupima i stavovima postaje draga i simpatična, onda je jasno da je sve otišlo k vragu što se tiče politike u nas.

Jedino rješenje je da dođe MMF, i da napravi neophodne rezove, koje nitko drugi ne želi. Pa će se pokazati da država može biti i te kako dobar gospodar, kada ne zapošljava po babi i po stričevima, nego upravlja imovinom kao nečim što je posudila od svoje djece, a ne naslijedila od svojih roditelja (da parafraziram moto pokreta zelenih o Zemlji).


Ovaj predugačak uvod, u kojem sam rekapitulirao samo dio naše svakodnevice, poslužio je samo da spomenem drugu epistolarnu aktivnost našeg gradonačelnika.
Očito je dolaskom na tu, u našim okirim vrlo moćnu funkciju, pobudio u njemu spisateljski talent (ipak je rođen podno Kleka, inspiracije naše najveće spisateljice bajki i najpoznatije sugrađanke Ivane Brlić Mažuranić), pa je suočen sa mnogim problemima koji ga pritišću i vidom koja mu je došla do grla, otvorio dušu, naoštrio pero, te uputio još jedno pismo.

Ovaj put, odlučio se osim vlastitim savjetnicima i podanicima, za koje se pokazalo da baš u njih i ne može imati povjerenja, pojačati načelnicima Saborskog, Plaškog, Josipdola, Tounja, Perušića, Brinja, Brod Moravica, te gradonačelnicima Vrbovskog i Otočca.

Inspiraciju je, kao i svaki umjetnik, pronašao u našoj okolici i svakodnevici, u odluci o racionalizaciji sudova u Hrvatskoj, kojom Ogulin, nakon svega ostalog, ostaje i bez Općinskog suda.

Što ta mjera točno znači, hoće li sud u Ogulinu ostati fizički u Ogulinu, ali će potpasti pod nadležnost Karlovca, ili će se i fizički preseliti u Karlovac, nitko još uvijek ne zna. To je jedna od onih odluka za koju je nemoguće dobiti nečije jasno očitovnanje.

Pa iako bi zdrav razum nalagao, da će se samo upravljanje istim preseliti u Karlovac, a da će Sud ostati u našem gradu, gradonačelnik je, ponukan nekim prethodnim iskustvima, svjestan onoga što sam i sam na blogu mnogo puta pisao, ai što je općenito prevladavajuće mišljenje kad se naš centar županije spomene u gradu, da nam Karlovac radi o glavi, ovaj put uz pomoć Zagreba, krenuo od pretpostavke koja bi u normalnoj zemilji bila van zdrave pameti,a to je da će se Sud fizički preseliti u Karlovac.
Ne krivim ga, u ovoj zemlji apsurda, sve je moguće, pa i takva idiotarija da se sud fizički u potpunosti preseli u Karlovac.

Pismo vrijedi pročitati:
Otvoreno pismo skupine gradonačelnika i načelnika ministru Miljaniću

Znajući za komunikacijske i socijalne vještine i suptilnost premijera, a pretpostavljajući da bi produktivnije bilo uputiti pismo nekom tko je zadužen za konkretno područje, ovaj put se odlučio pisati ministru pravosuđa Orsatu Miljaniću.

To je jedan od onih ministara za koje većina ljudi, u koje se i sam ubrajam, ne zna niti kako izgleda, niti kakav je karakter, kakvo mu je znanje i kako mu ministarstvo funkcionira. Ako je hrvatsko sudstvo odraz funkcioniranja ministarstva pravosuđa (presude Rončeviću, Polančecu itd.), onda jao si ga nama, ali možda je adresa ovaj put dobra, jer su suci mnogim presudama pokazali da su skloni pogodovati kršiteljima zakona i da ne mare previše za pravdu.
Pa možda ministarstvo odluči pogodovati predstavnicima malih i zaostalih sredina u njihovim zahtjevima.

Nisam ljubitelj otvorenih pisama, jer ako se o nečemu želi raspraviti sa nekim, to treba ostati između te dvije strane, pa je to gradonačelnik mogao napraviti u tišini, i onda izaći sa rezultatima u javnost .
Ovako, kao pjesnik što ne vjeruje u vlastite stihove, objavio je pismo javno, s ciljem da pokaže da je nepšto poduzeo. IStini za volju, opet na internetu, prejudicirajući da je velika većina područja o kojima piše informatički pismena i opremljena.

Obzirom na gradsku upravu i veliki broj ljudi u njoj raznih profila i znanja i struka, mogao se gradonačelnik bolje pripremiti.

Preambula pisma je patetična, i kreće od 1000 godina opstojnosti hrvatskog čovjeka na ovim prostorima.

Nakon toga, skače na Domovinski rat i gubitke i razaranja na ovim prostorima, rekao bih drastično ih umanjujući, i umanjujući značaj ovih krajeva ne samo u ratu, nego i u tome da je ovaj dio Hrvatske dokazao da Hrvati i Srbi mogu živjeti zajedno i da se ne gledaju samo preko nišana.

Pa se onda opet vraća u 1893. godinu, upozoravajući ministra da je tada formirano u Ogulinu nešto što bi odgovaralo sudbenom stolu.
Pa se onda vraća na sadašnjost, i poziva ministra da preispita donesenu reorganizaciju, navodeći argumente na tragu toga da će se sud fizički preseliti u Karlovac i što će to značiti za 50 000 stanovnika ovog područja.

Opet ponavljam, to fizičko seljenje je protivno zdravom razumu, ali kod nas nije nemoguće, pa dajmo za pravo da na tragu toga gradonačelnik puše i na hladno.

Usput se poziva i na reformu sudova iz 2010. godine za koju kaže da nije polučila očekivane rezultate (ako se ne varam, tada je na vlasti bila gradonačelnikova stranka, opet puše u isti rog sa gradskom opozicijom).

Na kraju opet malo patetike, i zahtjev da se formira za sve navedene gradove i naselja jedinstveni sud u Ogulinu, i zahtjev da ih ministar primi kako bi mu elaborirali cjelokupnu problematiku.

Na stranu to što se iskreno nadam da pismo nije ni potrebno, i da racionalizacija neće značiti ukidanje suda već samo dijela ovlasti (ograđujem se, možda hoće), na stranu to što je pismo trebalo nekoliko puta pročitati kako bi se ispravile određene pravopisne pogreške i pismo učinilo čitkijim, mislim da se za pisanje trebalo puno bolje pripremiti, manje patetike a više brojki.
Patetika nad je ovamo dovela, ona nas neće spasiti.

A da okrenemo malo pilu naopako, i da se vratimo ne u tako daleku prošlost, već recimo u doba formiranja sadašnjeg teritorijalnog ustroja Republike Hrvatske, u 1992. godinu.

Možda je u ovom pismo mogao gradonačelnik navesti koliko je tadašnji Sud u Ogulinu pokrivao kvadratnih kilometara i koliko je stanovnika gravitiralo tom sudu?

Pa je mogao gradonačelnik navesti i u to doba koliko je bilo ukupno zaposlenih u tadašnjoj općini Ogulin i samom gradu Ogulinu, a koliko je bilo zaposlenika same općine Ogulin.
A koliko je sve skupa u svim nabrojanim gardovima i općinama bilo zaposlenih, a koliko ih je sada, kolika je tada bila uprava u njima, a kolika je sada.

Pa neka se i ti podaci usporede.

Bilo bi dobro da se za to pripremi, i da to elaborira.

Jer dotaknuo je, opet na tragu gradske opozicije, ali i onoga što većina naroda misli, gorući problem naše države, a to je golemi, neefikasni državni aparat koji vapi za kompletnom racionalizacijom, a ne samo racionalizacijom sudova.

Jer moglo bi se dogoditi da mu netko nasapuna dasku, pa da ga zaista pozove na taj sastanak, i onda mu postavi tavka pitanja. I da se onda postavi teza, koju i sam u pismu postavlja, a to je da će postojeće racionalizacije, " dovesti do potpunog, ali sigurnog, gašenja i samih gradova i općina".

Jer, čemu će nam sve te silne općine, koje nemaju nikakva prava niti ovlasti, niti koje mogu organizirati ono za što su jedinice lokalne uprave i samouprave zadužene na svom terenu. Da ne govorim da za svoje golo funkcioniranje, svoje plaće i troškove, troše većinu proračuna. A ako im se ti proračuni smanje ukidanjem statusa brdsko-planinskog područja, pokazat će se da se zaista moraju ugasiti.

Pa ćemo konačno dočekati da nam bude kao u Sjedinjenim američkim Državama, ali ne u smislu da smo bogati i da nas je briga za sve ostale, već da da kao i Detroit, i naši gradovi proglase bankrot.

Jer dok sud u Ogulinu mora postojati radi zaista širokog područja koje pokriva, koje su realne postavke da moraju postojati općine Saborsko, Plaški, Josipdol, Tounj?
Neka se stanovnici tih mjesta ako čitaju ovaj post ne naljute, ali što su to oni dobili izdvajanjem iz bivše općine Ogulin (osim onih kojima je netko profesionalno zaposlen u tijelima lokalne uprave i samouprave). Mogu li oni u svom mjestu dignuti osobnu ili putovnicu, mogu li dobiti vozačku, mogu li obaviti i jedan iole bitan posao vezan uz državnu administraciju? Ili za sve to moraju ići u Ogulin?

I to nije samo problem Ogulina, nego cijele Hrvatske.

Do 1992. Hrvatska je imala 104 općine, sada ih je 479.

Pa možda netko kaže našem gradonačelniku da je u pravu, da zaista potpisnici ovog pisma dolaze iz mjesta koja kao administrativne jedinice ne bi ni trebale postojati. Jer to zaista više nije moguće financirati iz realnog sektora.

Jer, ako mu to ne kaže ministar, doći će netko iz MMF-a, pa će srezati troškove javne uprave i samouprave na način da će potpisnici ovog pisma trčati i moliti da ih se ukine, da ne bi završili stazama Detroita.

Ako se pusti Karlovcu da odlučuje što će biti sa svima njima, ukidanje će biti najblaža moguća mjera.

A ako se bude odlučivalo u Zagrebu, jedina nada nam je da nas, kao i mnogo puta do sada, zamijene sa Gospićem.


Na današnji dan 1600. Vatikan osudio Giordana Bruna na smrt, 1725. umro ruski car Petar Veliki (Petar I Aleksejevič), 1828. rođen pisac Jules Verne, 1920. na referendumu u Švicarskoj muškarci odbili dati pravo glasa ženama (dobile su ga 1971.), 1931. rođen glumac James Dean.

- 16:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 01.01.2014.

Sretna nova


U2 New Years Day by Celtiemama





May the best of your past be the worst of your future

- 21:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 25.12.2013.

Svima koji slave i obilježavaju

Evanđelje po Mateju

I. ROĐENJE I DJETINJSTVO ISUSOVO
Kraljevsko rodoslovlje Isusovo

(1) Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.
(2) Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća.
(3) Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram.
(4) Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma.
(5) Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj.
(6) Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona.
(7) Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa.
(8) Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja.
(9) Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija.
(10) Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija.
(11) Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
(12) Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel.
(13) Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor.
(14) Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud.
(15) Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov.
(16) Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
(17) U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.


Navještenje Josipu

(18) A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom.
(19) A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.
(20) Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.
(21) Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih."
(22) Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
(23) Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!
(24) Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
(25) I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.



Evanđelje po Mateju.

Svima koji slave ili na bilo koji način obilježavaju današnji dan, želim sretan Božić.

- 21:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.12.2013.

Riječi odlaze, pisma ostaju

"Ljudi koji znaju dobro pisati pisma ne osjećaju potrebu za pisanjem pisama. Njima je dovoljno to što vode zanimljiv unutrašnji život."
Haruki Murakami - "Lov na divlju ovcu"


Otvorena je Ivanina kuća bajke. Zanimljivo i neobično iskustvo, svakako preporučam da ju posjetite, a trebala bi ući u obavezni program svih osnovnih škola u Hrvatskoj, pa se nadamo da će ispuniti svrhu. Ajmo reći da je cijela izvedba u najmanju ruku neočekivana, bar za mene. Koliko će se dopasti djeci i prikazati im čarobni svijet Ivane Brlić Mažuranić i njenih bajki, to je drugo pitanje. Obzirom na to da joj svi tepaju da je naš Andersen, vjerujem da je zaslužila i više i bolje.
Možda će posjetiteljima netko moći približiti i objasniti Ivanin svijet, kao i utjecaj Ogulina i Kleka na njeno stvaralaštvo. Kako će im objasniti smrad koji se i dalje širi gradom i obavija i kuću bajki, to je drugi par rukava.

Volio bih da to bude zamašnjak da se nešto uradi i sa našom kulom, ili kako ju po novome vole nazivati kaštelom, iako ju nikada tako nismo zvali (ali njima je Ogulin i onako sredstvo ostvarenja nekih svojih ciljeva, a ne cilj, pa nam masakriraju ne samo sadašnjost, nego i prošlost). Ona bi se mogla uklopiti u turističku ponudu grada, samo zaista je potrebno hitno poduzeti mjere protiv njenog daljnjeg propadanja.

Sa 1.1.2015. na snagu stupa Zakon o regionalnom razvoju. Prema njemu, Ogulin ne zadovoljava parametre da bi i dalje bio uvršten u brdsko-planinska područja i uživao povlastice zbog toga. Te povlastice iznose prema riječima gradonačelnika oko 12 000 000 kn.

Obzirom da je cijeli proračun nešto preko 40 000 000, jasno je da je to zastrašujući udar na grad i sve njegove stanovnike.

Ako ste kad slušali sjednice gradskog vijeća dok direktni prenosi nisu ukinuti, onda ste mogli primjetiti dozu pompoznosti u nastupima svih vijećnika, uglednom tituliranju kolega, prisutnih, mogli ste čuti kićene govore prepune fraza i vrlo malo konkretnog i jezgrovitog.
Kao da se radi u najmanju ruku o britanskom parlamentu, a ne tijelu bez ikakve faktičke ovlasti, u jednom malom, svima bitnim nebitnom mjestu koje neumitno propada.

U tom revijskom tonu, ponukan potencijalnom katastrofom koja nam prijeti, gradonačelnik se latio pera i mastionice i napisao otvoreno pismo premijeru RH Zoranu Milanoviću, usput ga šaljući i saborskim zastupnicima, županu i gradskim vijećnicima.

Otvoreno pismo premijeru Zoranu MIlanoviću


U pismu na dvije strane gradonačelnik poziva premijera da se uključi u rješavanje te problematike, i da promijeni doneseni zakon, usput predlažući da se neki kriteriji zakona o otocima primjene i na Ogulin.

Čovjek bi očekivao da će se gradonačelnik i njegova nemala dobro plaćena svita malo više potruditi, da će dati kvalitetne informacije, projekcije, brojeve, trendove, predložiti projekte i pokazati da naša jedinica lokalne samouprave ima ljude dovoljno dobre da mogu sami njome upravljati, a ne samo da traži da se uzme drugima da bi se dalo nama.

Sad je samo pitanje, gdje su nestala sva ona obećanja i gdje je nestao sav onaj dobar život i kvalitetni pokazatelji kojima se busalo u prsa u predizbornoj kampanji. Gdje su investitori u zonu, gdje su nova radna mjesta, gdje je to sve nestalo, kad ispada da nam o statusu brdsko-planinskog područja ovisi sudbina.

Zašto se gradonačelnik priklonio opoziciji i priznao da ništa u gradu ne valja, da nema kvalitetnih ideja i da ne može upravljati gradom bez izdašne pomoći države, ostaje nejasno.

Da se razumijemo, on je tu potpuno u pravu, grad zaista sam ne može na ovaj način živjeti i pogotovo se razvijati, i on i opozicija su u pravu i pušu u isti rog.
Ali pred par mjeseci nam je pričao nešto drugačije.

Osim toga, poznavajući socijalne i komunikacijske vještine Zorana Milanovića mogao si je prištediti taj trud i ne pisati mu. Na ovako sročeno neozbiljno pismo teško da može dobiti ikakav odgovor.
Pogotovo je iluzorno očekivati da će država u ovako teškoj situaciji biti spremna odreći se izdašnih sredstava koja joj trebaju za financiranje njenog golemog aparata, i da će ih prepustiti isto tako neefikasnom i glomaznom aparatu lokalne uprave i samouprave.

Osim toga, gradonačelnik je morao razmisliti o tome što ako zaista netko iz Vlade odluči provjeriti kako se u Ogulinu živi, i pročita što su on i njegova svita obećavali pred izbore. I što su govorili o gradu i stanju u njemu. I ako prošeću po gradu, pogledaju nove fasade, provozaju se brzom cestom prema Sabljacima i dalje, odu odigrati teniski meč u dvoranu. Još ako kanalizacija zakaže, pa ne bude smrdilo, imat će dojam da su došli u jedan vrlo lijep i napredan grad.
Ako odu u gradsku vijećnicu, dok budu hodali po parketu od autohtonog ličkog mahagonija, i sjedili u kožnim foteljama kakvih se ne bi postidjeli ni puno bogatiji gradovi, teško da će razumjeti što im se ovim pismom htjelo poručiti.

Grad koji jedini u Hrvatskoj ima tri dogradonačelnika i usto još jednog savjetnika gradonačelnika, koji ništa konkretno ne rade, a koštaju nas u mandatu debelo preko 3 000 000kn, nije siromašan.

Grad koji je imao proračun preko 90 000 000kn, pa je sada spao na 40-ak, a da nije smanjio troškove gradske uprave, nije siromašan.

Grad koji je u stanju sagraditi za nekih 15-ak mil. kn jedinu tenisku dvoranu u Hrvatskoj, nije siromašan.

Grad koji je u stanju u ovim vremenima povećavati izdatke za plaće zapsolenih, nije siromašan.

Grad koji je u stanju srušiti stoljetni park da bi zasadio neautohtona stabla koja koštaju skoro 50 000kn po komadu, nije siromašan.

Grad koji je u stanju sa 500 000 kn godišnje financirati povijesnu izmišljotinu kao što je Frankopanska garda, nije siromašan.

Grad koji je u stanju utrošiti preko 20 000 000 kn u zgradu kina koja nije dovršena i neće tako skoro ni biti, nije siromašan.

Grad koji je u stanju potrošiti preko 20 000 000 kn u zgradu knjižnice, da bi sa iste otpadali crijepovi i fasada, i da bi se sada sanirala (čijim novcem?) nije siromašan.

Grad koji je potrošio preko 90 000 000 kn na nedovršeni projekt kanalizacije koja se ne vidi, alis e jako dobro čuje i daleko je od funkcije, nije siromašan.

Grad koji je u stanju plaćati preko 50 000 kn jedno autobusno stajalište, iako isto košta manje od 12 000kn sa postavljanjem u izvođenju druge firme, nije siromašan.

Grad koji je u stanju za saonice sa dva žičana soba koja jednom godišnje iznese na trg ispred nekadašnjeg kina dati preko 100 000kn nije siromašan.

Grad koji je u stanju sa preko 2 000 000 kn platiti skulpturu koja nikome nije jasno što predstavlja i po čemu simbolizira Ogulin, nije siromašan.

Grad koji je u stanju nekoliko puta prekapati i asfaltirati iste ulice, svaki put svojim novcem, bez da pozove na odgovornost izvođače, nije siromašan.

Grad koji ima Poduzetničku zonu u kojoj plaća zaposlenike kao da su saborski zastupnici, trošeći samo za njihov prevoz 40 000kn nije siromašan.

Očekivati od ovakvog pisma bilo kakvu ozbilniju reakciju onoga na koga je adresirano je smiješno.
Očekivati od onih koji su ga napisali nešto bolje i kvalitetnije, nije smiješno nego žalosno.


Na današnji dan 1858. rođen Giacomo Puccini, 1941. osnovana JNA, 1971. nacistički zločinac Kurt Waldheim postaje generalni sekretar Ujedinjenih naroda.

- 18:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 07.12.2013.

Kraj jedne ere

"Za one koji imaju moć, zločini su ono što drugi čine".
Noam Chomsky

Noćas je izgorio je restoran Sabljaci, kako smo ga popularno zvali Motel. Nikada nije postao motel zato što planirani bungalovi nikada nisu izgrađeni.

Tragedija ne samo za HOC Bjelolasicu i ljude koji tamo rade, iako je najviše njih pogodilo, nego za cijeli naš kraj.
Zgarište izgleda užasno, kako zgarišta i inače izgledaju, pomalo nestvarno i apokaliptično.
Ovo bi mogao biti presudni udarac Bjelolasici, koja je bila u predstečajnoj nagodbi, i za koju su navodno postojali ozbiljni interesenti. Uređena je i jednosmjerna cesta oko Jezera, i neke stvari su se činile da možda idu na bolje.
Što će dalje biti sa svim ljudima koji su u HOC-u radili, i sa samim HOC-om je mučno pitanje, na koje nitko ne želi dati odgovor. Godine nebrige i nemara su došle na naplatu, i Bjelolasica koja je trebala biti dragulj kontinentalne ponude turizma u Hrvatskoj je čini se završena priča.

A možda i nije, možda će se tek sada pojaviti neki investitori koji će uspjeti to pokrenuti za puno manje novca, jer je i vrijednost imovine puno manja nego prije.

Voljeli smo taj restoran, iako je godinama, kao i cijela Bjelolasica, tavorio.
Predivan objekt je nestao u noći s petka na subotu, a s njime i naše uspomene na jezerske igre, na Karlek i goste koje je dovodio, na MAK i ostale ogulinske bendove, na plesove subotom, na svadbe, veselja, godišnjice mature, košarkaške večeri, ribarske večeri, prve ljubavi, prve ozbiljne izlaske, kupanja na jezeru i uživanja na terasi. Meni osobno najdraži i najljepši ugostiteljski objekt u našem kraju, a i kome god ga je čovjek pokazao, svi su bili oduševljeni prirodom, ali i samim restoranom.

Kao i mnogošto u našem gradu, nestao je, obavijeo dimom i obasjan zastrašujuće visokim plamenom. Slike imate po svim portalima, možete se i sami uvjeriti kako je to jezivo izgledalo sinoć, i kako užasno izgleda danas.

Srećom po HOC, kako se priča po gradu, polica osiguranja je važeća i isticala je tek sa 1.1.2014.

Pred nepune tri godine izgorjela je glavna zgrada HOC-a u Vrelu. Dobar dio teksta koji sam tad napisao i danas vrijedi Bjelolasica

Pred nepune dvije godine gorjela je arhiva Općinskog suda u Ogulinu. Službeno tumačenje je bilo da se od temperature radijatora zapalila zavjesa i tako je krenulo. Netko bi se možda trebao zapitati zašto grijanje radi na tako visokoj temperaturi, pogotovo u neradni dan.

Nedugo nakon tog požara, izgorjele su plastične kanalizacijske cijevi koje su bile pohranjene uz jezero Sabljaci. Kako je došlo do požara nismo saznali, ovdje nije bilo radijatora, dan je bio oblačan i prohladan.

Netko bi se mogao zapitati hara li našim krajem piroman?

Ono što je u svemu dobro je što je restoran "Mliječni" odavno prodan i nije u vlasništvu HOC-a, inače bi se moglo dogoditi da u sljedećem požaru nastrada i strogi centar grada.


Na današnji dan 1917. SAD objavile rat Austro-Ugarskoj, 1927. rođen Noam Chomsky,1941. japanski napad na Pearl Harbor.

- 14:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 03.12.2013.

Srce tame

"Vjerovanje u natprirodno porijeklo zla je nepotrebno, ljudi su sami sposobni za svako zlo."
Joseph Conrad

Referendum je završio očekivano, a naša zemlja se opet našla u negativnom kontekstu na naslovnim stranicama svjetskih medija, a osim izražene homofobije, apostrofira se da je potrošeno 8 000 000 EUR da bi se u Ustav stavila odredba koja postoji u Obiteljskom zakonu.

Nema smisla više trošiti vrijeme na referendum, na to kolika je bila izlaznost, na to što su ZA bili oni kojima ne samo brak, nego ni mnogočega drugog nije sveto, na to koja je bila prava svrha referenduma, koliko su vladajući očajnom reakcijom oko Vukovara i referenduma pomogli njegovom uspjehu, sve je već rečeno i napisano

Na rastući fašizam u našem društvu je upozorio i Matija Babić ilustracijom zastave sa svastikom, i priveden je na policiju.
Nisu krivi fašisti nego oni koji na fašizam upozoravaju, a policija je kao i uvijek puno ažurnija u postupanju protiv antifašista nego protiv fašista.

Józef Teodor Konrad Korzeniowski, koji je promijenio ime u Joseph Conrad, napisao je odličnu novelu "Srce tame", kompleksnu studiju rasizma, kolonijalizma i imperijalizma te ljudskog ludila. Radnju novele je iskoristio Francis Ford Coppola kao osnovu za svoje remek djelo "Apokalipsa danas", preradivši radnju i premjestivši je iz Afrike 19-og stoljeća u Vijetnam.
Čini se da je Konradova sudbina da će ipak biti zapamćen po Coppolinoj adaptaciji više nego po svom djelu, iako je nesumnjivo bio veliki pisac.

Bob Dylan nema taj teret, on je veliki pjesnik koji će ostati zapamćen iako kao pjevač i gitarist nije na nivou svojih maestralnih pjesama. No njegovo uvođenje električne gitare u do tada tradicionalno akustičarski folk je definitivno bio revolucionarni potez.
Pritajeni kandidat za Nobelovu nagradu za književnost, možda je njegovoj slavi pomoglo i to što su mnogi prigrlili i obradili njegove pjesme.

Gotovo svaka velika Dylanova pjesma, a takvih je u njegovu opusu zaista mnogo, ima veliki broj prepjeva. Neki su dobri, neki su odlični, neki nisu na nivou, ali tako je to uvijek sa velikanima i njihovim djelom.

Nedavno je, povodom 50-godišnjice postojanja Amnesty International ,izašao i odličan album "Chimes of freedom", gdje su njegove pjesme obrađene u izvedbama među ostalim Pete Townseda, Johny Casha, Eric Burdona, Stinga, Mark Knopflera, Adele, Elvis Costela, Sinead O'Connor, Marianne Faithfull....

Za ljubitelje malo drugačijeg pristupa Dylanu svakako bih preporučio album jednog drugog rock velikana Jerry Garcie, "Garcia plays Dylan".

Za kraj posta i kraj priče o referendumu i stanju u državi, prigodna, po meni najbolja verzija Dylanove "With god on our side", u izvedbi Buddy Millera.




Na današnji dan 1857. rođen Joseph Conrad, 1923. rođena Maria Callas, 1967. Christiaan Barnard izveo prvu transplataciju srca.

- 10:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.12.2013.

Krokodili dolaze...

“Političar koji vodi politiku popuštanja je onaj koji hrani krokodila nadajući se da će njega pojesti na kraju.”
Winston Churchill

Došao je i dan referenduma. Sa prilično izvjesnim ishodom. Ogromni troškovi rezultirat će time da će se u Ustav unesti definicija koja već postoji u Obiteljskom zakonu, ali će jedna mračna skupina ljudi dokazati svoju moć.
Zanimljivo je da oni koji zagovaraju obitelj i obiteljske vrednote u isto vrijeme prodaju kontracepcijske pilule, krše zakone, žive u vanbračnim zajednicama, ali se skrivaju iza Krista, iako sa Kristovim naukom nemaju nikakve veze, kao što ni Adam i Eva nemaju veze sa Noinom arkom.

Kad se već govori o demokraciji i toleranciji, brak je u Ustavu definiran u sljedećim tradicionalno demokratskim zemljama:
Poljskoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Letoniji, Litvi, Srbiji, Crnoj Gori, Ukrajini, Bjelorusiji i Moldaviji.

Možemo se mi zavaravati kako je to u stvari nebitno, kako se i onako tiče samo brojčano male i marginalne skupine ljudi koja time neće biti ništa više diskriminirana nego je bila do sada, i kako je to sve skupa eto festival demokracije.

No, iza svega toga se širi zadah minhenskih pivnica i ideologije jednog kaplara kojem su se u početku svi smijali i popuštali mu.

Za novce potrošene od strane zagovornika referenduma i troškova koje će oko toga imati država, moglo se otvoriti sigurno nekoliko stotina radnih mjesta u recimo Vukovaru.
Gradu u kojem je ista stranka koja ga je izdala 1991. pljunula na sve njegove žrtve i svu ljudsku tragediju ponovno postavljajući barikade i dijeleći ljude na one koji su podobni da se poklone žrtvama i one koji nisu. Bez imalo srama su se svrstali u one dostojne da se poklone žrtvama, opet ih koristeći za svoje ciljeve, ni mrtvima im ne dajući mira.

Ali u državi u kojoj je normalno da se ustaški poklič smatra iskazom domoljublja, pitanje je gdje je granica nenormalnog i onog što se treba kažnjavati.
Ono što mi se posebno gadi kod tih svih neonacista je njihov kukavičluk. Jer imaju hrabrost pozdravljati pozdravom pod kojim su činjeni nezamislivi zločini, ali nemaju hrabrosti to priznati, nego se pozivaju na svoje neznanje, ili na povijest pozdrava koji datira od prije mračne tvorevine u čiju slavu u stvari pozdravljaju.

Hinduski simbol svastika, koju je gorepomenuti kaplar preuzeo, je neuporedivo stariji od nacizma, ali nikome više ne pada na pamet koristiti svastiku niti u kom obliku ni smjeru, a u mnogim zemljama njena upotreba je i zabranjena.

Previše je opasno u jednoj siromašnoj, podijeljenoj i besprespektivnoj zemlji zanemarivati takve pojave. Isto kao što je u takvoj zemlji jako opasno dati umornom, razočaranom i uplašenom narodu mogućnost da definira tko je podoban a tko nije.

Sada su to pripadnici LGBT zajednice, ali tko će to biti sutra? U pripremama referenduma svašta se čulo, pa i to da obitelji bez djece nisu normalne, ili da samohrani roditelji ne mogu normalno odgajati djecu. Možete se vi tješiti da su to gluposti kao što i jesu, idiotarije jedne licemjerne skupine koja propagira jedno, a živi sasma drugo, i govori ono što njeni birači i poklonici žele čuti, ali jeste li sigurni da je tome zaista tako, i da će stati na osobama homoseksualne orijentacije?

Da neće dirnuti i u druge definicije i druge zakone koji bi trebali, nakon zaštite čistoće doma i obitelji, nastaviti sa čišćenjem društva i možda rase?

Dok se naš premijer ponaša kao Neville Chamberlain, ne pridavajući svemu što se događa nikakvu važnost. A zemlja očajnički vapi za Winstonom Churchillom.

U svakom slučaju, Hrvatska će se u ponedjeljak probuditi i otrijezniti siromašnija za sigurno puno više od 48 000 000kn, ali bogatija za jednu mračnu spoznaju o kojoj je pisao Inoslav Bešker kada je govorio o anonimnosti komentatora u medijima, a to je da vidimo kakvi smo mi u Hrvatskoj kad vjerujemo da smo nekažnjivi.

Na današnji dan 1918. proglašenja kraljevina SHS, 1935. rođen Woody Allen, 1955. Rosa Parks odbila ustupiti svoje mjesto u autobusu, 1973. umro David Ben Gurion ***.

***"Hrabrost je specijalna vrsta znanja, znanje o tome kako se plašiti onoga čega se treba plašiti i kako se ne plašiti onoga čega se ne treba plašiti."

- 08:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.11.2013.

Magarac i njegova sjena

"Volim čovječanstvo - reče - ali sam shvatio, što ga više volim kao cjelinu, to manje volim ljude kao pojedince."
F. M. Dostojevski - "Zločin i Kazna"


47 000 000 kn.

Kažu da je to trošak referenduma koji će se održati kako bi se u Ustav ugradila definicija braka.
47 000 000 kn ili oko 6 200 000 EUR.
Možete li zamisliti koliko bi se radnih mjesta moglo spasiti ili otvoriti tim novcem koji će se baciti u vjetar?

Rekao bih da je financijski trošak neuporedivo veći, ne računajući trošak skupljanja i obrade potpisa. Računajte samo utrošeno vrijeme naših političara, utrošeno vrijeme u udarnim terminima svih TV kuća, utrošene tone i tone papira i tinte po novinama, sate i sate radijskog programa....
Država je već neko vrijeme paralizirana jednom nazadnom skupinom građana, kojoj su se pridružili i mnogi političari (iskreno rečeno, oni ne samo da ne znaju točno pitanje referenduma, nego im ni definicija braka baš nije sveta, a o recimo deset zapovijedi da se i ne govori).

Obzirom da ispada da je definicija braka najveći problem u našoj zemlji, može se reći da odlično živimo.

Iako je brak definiran Obiteljskim zakonom, forsira se stavljanje njegove definicije u najvažniji dokument jedne države. Iako to neće promijeniti ništa u životima onih koje ta definicija diskriminira, neće promijeniti ništa u životima onih koje će ta definicija veseliti jer to je dokazivanje njihove moći i pravovjernosti.
Opet ćemo u očima ozbiljnih zemalja ispasti nazadnjačka vukojebina koja ekonomski propada, ali nikoga za to nije briga, gdje je sve manje kruha ali su igre sve okrutnije.

Ogromna energija i ogromni novci umjesto da se troše da bi se zemlja izvukla iz krize, troše se da bi se na jednoj manjinskoj skupini pokazala snaga. A to može isto tako lako biti teren za buduća pokazivanja snage na nekim drugim stvarima i nekim drugim manjinskim skupinama.

Pri tome argument da je ovdje teror manjine nad većinom i da većina ima pravo, koje izvlače uvaženi desničarski intelektualci, iako je taj pojam sam po sebi contradictio in adjecto nikako ne stoji.
Jer smisao demokracije je upravo u tome da većina štiti manjinu, a ne da se nad njom iživljava.
Neke stvari su jednostavno preozbiljne da bi se pustile narodu da o njima odlučuje, pogotovo napaćenom, izmučenom, uplašenom, iscrpljenom i ekonomski uništenom narodu.

"Nikada nemojte zaboraviti da je sve što je Hitler napravio u Njemačkoj bilo po zakonu" - Martin Luther King Jr.

Kao u Demostenovoj priči o magarcu i sjeni, svi se brinu oko ove inicijative, iako budimo ozbiljni i realni, zar zaista vjerujete da članovi te inicijative u potpunosti žive u skladu sa Isusovim naukom. zar zaista mislite da i crkva živi u skladu sa tim naukom, i da se u skladu sa naukom i vremenom u kojem živimo ponaša?

Iznimka je papa Franjo, čovjek koji budi nadu da zaista postoje ljudi koji slijede Kristov nauk i kojima nije samo do dokazivanja moći, kojima nije do sjaja i blještavila, već do prave i nepatvorene istine i bratske ljubavi među ljudima.

Na obilježavanju Kristalne noći i početka pogroma Židova rekao je :
"Potvrđujemo našu bliskost i solidarnost sa židovskim narodom, našom velikom braćom, i molimo se Bogu da nam sjećanje na prošlost i grijehe prošlosti pomogne da budemo uvijek budni naspram svakog oblika mržnje i nesnošljivosti"

Ne bih rekao da su ga članovi inicijative čuli, ali izgleda niti dobar dio njemu podređenih.

Kiša neprekidno lije, Đula raste.
Ako ništa, prekrit će smrad koji se širi gradom, ali će isto tako zaprijetiti i poplavama i opet izbaciti hrpe smeća. Na žalost, i na jedno i na drugo smo navikli, i nitko ništa ne poduzima.
Skoro nitko.
Jer kad neće nadležni i odgovorni, ispalo je da u gradu imamo vrlo kreativnog borca za pravdu koji je odlučio progovoriti o sramoti koja pritišće naš grad i koja se posvuda osjeti.

Grad bruji o izvanrednoj noćnoj akciji domišljatog i jako dobro informiranog građanina našeg grada, koji je gradske znamenitosti ukrasio maskama i prigodnim tekstovima protiv smrada. Tko god bio, napravio je to vrhunski, tekstovi su odlični, i zaista je šteta da je policija ovaj put bila tako ažurna u skidanju istih.

Radio Ogulin - Kipovi pod maskama

Na cijeli performans je reagiralo čak i državno odvjetništvo, rekavši da nema elemenata kaznenog djela niti prekršaja, te da neće goniti niti tražiti autora.

Ne bih se složio s njima, i te kako ima elemenata za istragu kako je došlo do toga o čemu nepoznati piše, gdje su nestale ogromne količine novaca i zašto ogromne količine nečega drugog isplivavaju iz te iste kanalizacije, zašto nam je grad ugušen smradom i zašto se ništa po tom pitanju ne poduzima.


Na današnji dan 397. umro biskup i svetac Martin (prvi svetac koji nije bio mučenik, zaštitnik Francuske, vojnika, konjanika, siromašnih, prosjaka, putnika i vinogradara), 1821. rođen Fjodor Mihajlovič Dostojevski, 1885. rođen general George S Patton, 1895. rođen Jakov Gotovac, 1918. završio Prvi svjetski rat.

- 08:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 20.09.2013.

Dal' je sve samo jeftin trik?

Kada sam u inozemstvu držim se pravila da nikada ne napadam vlastitu zemlju niti njenu vladu.
Sve to nadoknadim kad se vratim kući
.

Winston Churchill


Svjedoci smo još jednom u nizu veleizdajničkih poteza opozicije koja se nakon rasprodaje nacionalnog bogatstva i dovođenja zemlje na rub propasti sada ponaša kao da su pali s Marsa ili kao da je to bila neka druga stranka. Kao da njih nije bilo nigdje, kao da je sve to (ne)djelo jednog čovjeka s kojim oni svi nemaju nikakve veze niti su od njega imali koristi dok je za njih osvajao vlast i dijelio im sinekure.

Opozicija je u cilju rušenja i opstrukcije vlasti (osim što tako instruiraju vlastite članove da podmeću klipove gdje je god to moguće) počela otvoreno lobirati protiv vlastite zemlje i izvan njenih granica.

Ali ne bih više o njima, svi znamo što su i kako su radili, od gradskih do državnih struktura, ne bih ni o tome je li nam cijeli taj cirkus sa EU bio potreban i tko je tu u pravu.
To su velike teme, stari grijesi koji bacaju duge sjene, ali ima takvih grijeha i kod nas u gradu, s njima se susrećemo, vidimo ih, čujemo i osjetimo svaki dan.

Osim nesnosnog smrada koji se širi našim gradom prilikom svake promjene vremena, najčešća tema kuloarskih razgovora je sramotna posljednja sjednica Gradskog vijeća. Aii rekao bih da je bila sramotna u mnogim segmentima, a ne samo u onom o kojem se najviše priča, a to je neprihvaćanje izvještaja o poslovanju ROG-a.

Dakle ne izvještaja o uređivačkoj politici, nego poslovanju, koje je pozitivno u ovim teškim vremenima..

Kao da je svjesno napravljen skandal sa samo jednim izvještajem da bi ostali prošli nezamijećeno (Kako bi rekao Balašević "Dal' je sve bio samo fol?").

Poslovanje u današnje vrijeme bilo koje firme, a ne samo firmi u vlasništvu grada, vrlo je teško i kompleksno, bremenito problemima.

Vjerujem da se za većinu nas običnih građana poslovanje može pojednostaviti i objaviti na stranicama grada na pregledan način, a to je da se za sve firme u gradskom vlasništvu jednostavno navede:
- koliko imaju zaposlenih
- kolika je prosječna neto plaća
- koliki su ukupni prihodi koje su ostvarili po svim osnovama
- koliki su rashodi po svim osnovama (plaće, troškovi prostora, grijanja, hlađenja, jer pretpostavljam da samo u poduzetničkoj zoni klima uređaj od 120 000kn nešto i troši, ili možda obzirom koliko je koštao radi kao perpetuum mobile bez ikakvog utroška energije, troškovi službenih putovanja, dnevnica, telefona i sl.)

Jer nakon maratonske sjednice izbombardirani hrpom cifri teško da možemo donesti meritorni sud kako nam posluju firme. Ovako, laički gledano, za većinu njih otprilike možemo pretpostavit kako posluju, ali bilo bi lijepo da si netko u općini, a ima ih dovoljno zaposlenih/besposlenih, uzme malo vremena i složi neku jednostavnu tablicu sa tim podacima.

Iako se ne može sve gledati crno-bijelo, sigurno je da postoje prostori za uštedu.
Konkretno, kako mi kaže jedan prijatelj, sigurno postoje i gradski prostori koji zjape prazni a u centru su grada, pa bi se neke firme koje su možda nezgodno dislocirane mogle preseliti u grad.

Kao kandidat se nameće Poduzetnička zona, koja bi uštedila na grijanju, hlađenju, prijevozu, a možda bi se našao netko da otkupi i taj legendarni klima uređaj od 120 000kn, pa bi bar nešto zaradili.

Ako već nitko u općini te podatke ne želi na tako jednostavan način prezentirati običnom puku, možda bi to mogao biti zadatak dostojan opozicionara.
Oni su većinom mlađi i informatički pismeniji od vladajućih, internet je omiljeniji medij komunikacije s biračima, simpatizerima i ostalima, obzirom da ostale vidove sučeljavanja i sukobljavanja sa vladajućima uglavnom izbjegavaju.

Pa ćemo onda možda moći i svi mi dati neki suvisli prijedlog kako da se poslovanje gradskih firmi poboljša.

Do tada ostaje samo da nagađamo, povremeno čujemo kako je opet netko bez natječaja primljen, i zaključimo da smo dobili kontinuitet vlasti, kako smo uostalom na izborima i odabrali.

A oni će poslovanja moći sakrivati ili uljepšavati kako im se prohtije.

Smrad kanalizacije neće moći ni skriti ni uljepšati, ali kako većina njih nosom para nebo, možda ga ni ne osjete.
Za nas ostale ih i onako nije briga.


Na današnji dan 1863. umro Jacob Grimm, 1934. rođena Sophia Loren,1954. rođen Vladimir Tkačenko (legendarni ruski brkati centar, sjećate li se da je jednom davno čini mi se krajem 70-ih igrao pripremnu utakmicu i u našoj dvorani u Ogulinu), 2005. umro Simon Wiesenthal.

Simon Wiesenthal je prije rata bio arhitekt. Poslije rata, na jednoj večeri, prijatelj koji je također preživio holokaust i postao ugladni draguljar ga je pitao zašto se nije vratio arhitekturi već je posvetio život progonu nacista.
On mu je odgovorio:
- Vi ste religiozan čovjek.
Vjerujete u Boga i život poslije smrti. I ja isto vjerujem.
Kad zajedno dođemo na drugi svijet i sretnemo milione Židova koji su pobijeni u logorima, pitat će nas "Što ste uradili?".
Bit će mnogo raznih odgovora, Vi ćete reći "Bio sam draguljar", netko drugi će reći "Švercao sam kavu i cigarete", netko će reći, "Gradio sam kuće".
A ja ću reći "Nisam vas zaboravio".


- 05:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 06.09.2013.

Ušutkajte ROG

"Niste preobratili čovjeka ako ste ga ušutkali."
John Morley


Maratonska sjednica Gradskog vijeća završena je debelo iza ponoći sa srijede na četvrtak. Bila je zanimljiva, žustra, dinamična i pokazala je bahatost vladajućih na koju smo na žalost navikli, ali je donesla i jedan novi moment, a to je da ćemo ubuduće biti lišeni mogućnosti da njihovo iživljavanje nad demokracijom i otvoreno izrugivanje sa svima nama direktno slušamo putem Radio Ogulina.

Naime, odlučiše da prijenosa sjednica više neće biti. Valjda su zbrojili 2 i 2 i shvatili da im svako iznošenje bilo kakvih podataka o poslovanju grada i njihovom radu u javnost i bilo kakav javni nastup njihovih vijećnika donosi samo štetu i sramoti ih, pa su odlučili da prijenosa više nema. Isto kao i za izbore, zaključili su da im je najbolje da šute i da se za njih ne čuje.
Oni imaju svoje visoke plaće, svoje dnevnice, svoje nadzorne odbore i povjerenstva za javnu nabavu, nikome ne polažu račune za svoj rad, a svake 4 godine ih narod Ogulina honorira reizborom, pa čemu onda da se blamiraju i da javnost zna što rade i kako raspolažu našim novcem..

Nekada davno u stripu Talični Tom bila je jedna epizoda u kojoj Billy the Kid pljačka kočije. I onda ode obaviti nešto u grad, i ostavi natpis da će se vratiti i da putnici koji naiđu ostave sve svoje dragocjenosti na mjestu gdje on inače pljačka, i svi to naravno naprave.

I onako se ono što narod kaže nije slušalo, a sad ni narod više neće slušati. Imali smo priliku, izabrali smo, i sad rade ono što su i obećali kada su obećali kontinuitet, samo još arogantnije i bezobraznije.

Bilo je na sjednici svega i svačega, ali izdvojio bih samo jedan apsurd u ponašanju lokalne vlasti i vlastodržaca.

Prihvaćeni su izvještaji o poslovanju svih poduzeća u gradskom vlasništvu osim izvještaja Radio Ogulina.

Radio Ogulin je u vlasništvu grada, iako grad već dugo ne uplaćuje ROG-u ni lipe.
Ali i dalje njime upravlja.
ROG dobija nacionalne nagrade za svoj program i neke inovativne emisije. Bez obzira što bi se moglo naći dosta zamjerki na program i koncepciju, u cjelini to je naš radio, i cijenjen je, očito više od struke nego od vlasti.

Prihvaćen je izvještaj o radu poduzetničke zone, u koju je do sada utučeno oko 28 000 000 kn sa očajnim rezultatima, i bez perspektive da se to promijeni.
Naslušali smo se do sada o silnim investitorima i radnim mjestima, pred svake izbore i kad god je vladajućima zatrebalo, tako da je valjda i njima samima postalo glupo stalno ponavljati iste laži i obmane, ali ih ponavljaju.

O zoni smo svi ogulinski blogeri (još čekamo neki za vlast afirmativni blog koji će dati drugačiji pogled na neumoljive brojke i njihovu zastrašujuću nesposobnost) pisali puno puta, nabrajali potencijalne investitore i firme koju su trebale doći, nabrajali one koji su već potpisali ugovore, nabrajali utrošena sredstva i neispunjena obećanja, pa ovaj put idem malo drugačijim pristupom.

Da ne ispadne da samo prigovaram jer je to najlakše, evo jedan ozbiljan i konstruktivan prijedlog gradskoj upravi.

Za troje ljudi zaposlenih u Poduzetničkoj zoni godišnje se za troškove prijevoza izdvaja 40 000 kn.

Obzirom da odnedavno imamo taxi službu u Ogulinu, koja vozi do Josipdola za nekih 15kn, pretpostavljam da bi vožnja do Otoka Oštarijskog bila dvostruko jeftinija.
Zašto grad ne bi sklopio sa njima ugovor po kojima će oni koji dobijaju plaću za dolazak na posao u poduzetničku zonu biti prevoženi taxijem?

Neka je to godšnje nekih 220 radnih dana, i neka cijena vožnje u jednom smjeru bude 10 kn, to je 20 kn dnevno, to je cca 4400kn godišnje. Obzirom da bi se ugovaralo na godišnjoj razini, siguran sam da bi se dobio i neki popust, od barem 10-ak posto, pa bi cijena mogla biti 4000kn.

Što je 10 puta manje no što im se sada isplaćuje za dolazak na posao.

Dakle, oni će imati komfor, mali poduzetnik će imati sitan ali siguran prihod, a grad će uštedjeti za današnju situaciju nemali novac.

Na današnji dan 1522. jedini preostali od 5 brodova iz Magellanove ekspedicije se vratio u Španjolsku, 1566. umro sultan Sulejman Veličanstveni, 1943. rođen Roger Waters, 1998. umro japanski režiser Akiro Kurosawa.

- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 03.09.2013.

Radovi i bajke

"Kada se utapate, ne razmišljate: "Bio bih izuzetno zadovoljan kada bi netko primjetio moje utapljanje i došao i spasio me." Samo vrištite."
John Lennon

Gorivo je opet poskupilo, što i nije neka vijest, i što je čini se neizbježno. I na što nemamo nikakav utjecaj, ali se možemo zapitati što sa tim silnim novcem i dobiti čini mađarski MOL.
E pa čini što hoće, nama ostavljajući mrvice.
A zašto?
Pa zato što može.

I zato što je u jednom od veleizdajničkih poteza rasprodaje nacionalnog bogatstva i prodaje strateških interesa zemlje za navodno 10 mil EUR bivši premijer omogućio da MOL bez obzira na stvarni udio u vlasništvu, de facto upravlja Inom.

Ne da mi nešto osjetimo da oni upravljaju drugačije nego se Inom upravljalo prije, jer oduvijek je bila najlukrativnije područje političkog i svakog inog uhljebništva, ali strateški interesi su izdani, a da će na kraju ispasti da je za sve kriv samo jedan čovjek.
Što narod misli o njemu i njegovoj stranci pokazuje na svakim izborima, pa po tome ispada da u stvari i nije kriv, i da narod bolje nije ni zaslužio.

Ono što je meni besmisleno je da našu benzinsku renoviraju, i to tako da je uređuju izvana, a da ne mijenjaju tankove koji su već prilično stari i za koje pretpostavljam da isto tako imaju vijek trajanja, a da su za sigurnost svih nas bitniji od vanjskog izgleda i prodajnog prostora.

Da ne ispadne da je samo MOL kriv za sve skuplje gorivo, ono je svugdje skupo, i u svim zemljama najveći dio prihoda od prodaje goriva ide direktno državi.
A kako ona troši svjedoci smo svakodnevno.

Još jedan graditeljski projekt se intenzivno provodi, a to je Ivanina kuća bajki.
Nisam o njemu do sada pisao, ali Nešine slike i promišljanja na blogu sa kojima se slažem, su me potakla da nešto ipak i o tome napišem.

Prvo pohvala, jer je za pohvaliti da su za investiciju dobijena sredstva iz fondova EU, što je jedina investicija koju je itko uspio u Ogulin dovesti, a da ju ne moramo u potpunosti mi plaćati.

Sama vanjska izvedba mi se ne sviđa, jer narušava izgled kule, i čini mi se da su tu restauratori i zaduženi za zaštitu spomenika kulture zakazali.
Konačnu ocjenu ćemo moći dati tek kad se svi radovi završe, ali za sada mi se čini da to neće baš biti uklopljeno u kulu na prirodan način, i da će se ipak isticati i malo bosti oči.
Kako je financirana iz fondova EU, možda je ipak netko tamo bio savjesniji, pa će i konačni projekt biti dobar.

Kula kao takva nije obuhvaćena ovim projektom, iako bi i nju trebalo u nekim segmentima restaurirati, stolarija je u očajnom stanju, pitanje je kakav je krov. Možda kada se otvori kuća bajki i to dođe na red.

Kad sam već u fazi zakašnjelog komentiranja raznoraznih radova, ne znam kako vama, ali meni instalacija metalnog križa na Marmontov most u Oštarijama djeluje blasfemično. Jednostavno na tom mostu mu nije mjesto.

Slijedi nam ljepše i toplije vrijeme, prema pretpostavkama meteorologa.
Nama oni ne trebaju, dovoljno je da prošećemo oko zgrade suda i nekadašnjeg kina i osjetimo smrad koji najavljuje promjenu vremena.
Ima još mjesta u gradu gdje se to može detektirati, tako da bismo mogli organizirati i turističke ture i pokazivati kako smo mi ekološki osvješteni i u skladu sa prirodom, jer eto prirodnim metodama predviđamo promjene vremena.


Na današnji dan 1189. krunisan kralj Ričard Lavljeg Srca, 1752. Engleska prešla na gregorijanski kalendar, 1939. Engleska, Francuska i Australija (koja je u to doba imala 2800 vojnika!?) objavile rat Njemačkoj, 1969. umro vijetnamski političar Ho Ši Min, 1991. umro režiser Frank Capra ("Divan život").

- 07:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 13.08.2013.

Menuet za gitaru

"Ako hoćeš nahraniti čovjeka, daj mu ribu.
Ako hoćeš da bude sit cijeli život, nauči ga da lovi ribu.
Ako ga hoćeš upropastiti, daj mu svaki dan ribu
.
"


Ovih dana na kanalu Klasik TV, koji prikazuje filmove s područja bivše Jugoslavije, gledaoci su imali prilike pogledati jedan od ponajboljih filmova iz tog doba, svojedobno zabranjivani film Živojina Pavlovića "Do viđenja u sledećem ratu".
Film koji je dugo bi zabranjivan, i koji je proglašen najboljim slovenskim filmom svih vremena, snimljen je prema odličnoj knjizi Vitomila Zupana, "Menuet za gitaru".

Izuzetno zanimljiva knjiga, daje jedan sasvim drugi pogled na rat i partizanski pokret od onoga kojeg smo navikli gledati u ostalim filmovima tog doba ili učiti u to vrijeme u školi.

I sam pisac je bio vrlo zanimljiva pojava, internist u logoru, partizan, visoko pozicionirani partijski radnik koji je 1948. osuđen na 18 godina robije, pušten je 1954. Iako je bio optužen za nemoral, pokušaj ubojstva, veleizdaju i neprijateljsku propagandu, legenda kaže da je 1948. godine, u doba Informbiroa, nazvao Stanu Dolanca i rekao da je Tito sa cijelim rukovodstvom pobjegao avionom na Zapad.
Kako do Tita nisu mogli doći cijeli dan i nije se znalo gdje je, nastala je prava panika u slovenskom državnom vrhu, i to je bila kap koja je prelila čašu, jer Zupan je bio prilično neobuzdan karakter i trn u oku mnogima.

Kao što rekoh, knjiga, slično kao i Pasternakov "Doktor Živago", demistificira neke stvari vezane uz revoluciju i revolucionarni pokret, daje jedan drugi pogled na to vrijeme.
Samo stvarni svjedoci mogu znati koliko je to istinito, nama je ostavljeno da sami prosudimo koliko je prikazano subjektivno ili objektivno.

Zašto ovakav uvod, osim kao preporuka za knjigu i film?

Zato što sam htio nešto napisati o protestima poljoprivrednika, i tu moram priznati da se razilazim sa stavom našeg ponajboljeg blogera Kruleta koji ih brani i podržava. Rekao bih da je njegovo podržavanje više generalni stav da je potrebno zauzeti se za prava, i da je više na tragu onoga "najprije su došli po komuniste" i potrebe da se jednom svi skupa zauzmemo za opće dobro.

Ali kad malo bolje pogledamo, tko se za to opće dobro u ovom slučaju zauzima?
Ljudi koji voze džipove vrijedne 100 000 EUR i traktore još i vrijednije, ljude koji su u sred turističke sezone u stanju blokirati prometnice i oduzimati kruh turizmu i ljudima koji od turizma žive, i još očekuju da ih ovi razumiju.
Dakle, kad su njihova neopravdano stečena prava u pitanju, u stanju su preko leševa gaziti za njih, i nije ih briga što i kako mi svi drugi živimi i privređujemo.

To su ljudi koji dobijaju poticaje u novcu, poticaje koji su najčešće vezani samo uz količinu zemlje na kojoj su registrirani, nevezano za to obrađuju li tu zemlju ili ne. I za koje ih nitko nikada ne pita u što su potrošeni.

Da su ti poticaji u sjemenu, u umjetnim gnojivima, sredstvima za prihranu ili zaštitu, ne bih imao ništa protiv, jer bi onda sigurno i zloupotreba bilo manje.

Ovako, kad neki licemjer navikao da živi od tih poticaja a ne od onoga što proizvede potjera traktor od preko 100 000 EUR na cestu, a polovicu tog traktora mu je kupila država, a drugu polovicu ima beskamatni kredit koji će mu na kraju isto tako oprostiti država, onda ne mogu nikako s njim biti solidaran.

S druge strane Hrvatska uvozi hranu, a oni svi siju pšenicu. Zašto država poticaje ne bi uvjetovala različitim kulturama, i zašto ti poticajni ne bi bili nenovčani? Pa bi onda se vidjelo tko je zaista pravi proizvođač, a tko je mešetar i prevarant koji živi na našoj grbači. I mogli bismo kroz određeni period postići da ne uvozimo hranu već da ju izvozimo.

Slično kao i s fiskalizacijom koje su oni koji prodaju vlastite proizvode oslobođeni, ali su ostali prekupci koji nisu plaćali nikakav porez digli kuku i motiku da ih se oslobodi.


Slažem se da se ne smiju radnička prava i sva ostala prava snižavati na nivo na kakvom su bila u Engleskoj početkom industrijske revolucije pod izlikom krize, ali isto tako mislim da treba shvatiti realnost ovog trenutka u kojem živimo, a to je da je država u jako dubokoj krizi, zna se tko je za tu krizu kirv i sada svi moramo zapeti da se nešto pokrene.

Sigurno da i država troši hrpu nvca na gluposti, najveći dio na samu sebe i glomazni neefikasni državni aparat, silne gradove i općine i županije, ali blokada cesta od strane onih koji su isti kao i ti protiv kojih se bore, samo ne sjede u klimatiziranim uredima uglavnom ne radeći ništa nego klimatiziranim John Deere traktorima i čekaju poticaje od kojih žive, svakako ne doprinose autentičnosti borbe za bolje sutra.

Rekao bih da su buntovnici iznimke, i da među poljoprivrednicima ima jako puno radišnih i vrijednih ljudi, ali pretpostavljam da oni nemaju vremena ići na ceste ni na Zagreb, a nemaju ni klimatizirane traktore ni SUV-ove u kojima će to po ovoj vrućini biti lakše.

Ko što rekoh, treba se boriti za prava svi nas, jer je to pitanje budućnosti, ali u toj budućnosti ovakvih neopravdanih prava ne bi smjelo biti u ovom obliku, sad je samo pitanje možemo li se za pravdu izboriti sami, ili ćemo čekati da nam EU uvede protektorat i to napravi za nas.


Na današnji dan 1899. rođen Alfred Hitchcock, 1923. Kemal paša Ataturk izabran za prvog predsjednika Turske, 1926. rođen Fidel Castro,1961. započeta gradnja Berlinskog zida, 1965. prvi nastup Jefferson Airplane.

- 11:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.08.2013.

George Carlin: "Prognoza vremena za noćas: mrak."

"Klima je ono što očekujemo. Vrijeme je ono što dobijemo."
Mark Twain

Eto, izbjegli smo još jednu katastrofu. Ponegdje je bilo gadno, i svakako da je bilo nevremena, ali toliko masovne histerije, zapjenjenih medija, apokaliptičnih meteorologa i nepotrebne panike zaista čovjeka plaši.
Ne zbog katastrofičnih, a na kraju se pokazalo netočnih prognoza, već zbog toga što je to tipični obrazac ponašanja i manipulacije i usađivanja straha u ljude za sve prilike i za svaku sitnicu.

Najavljena kataklizma je bila glavna tema svih razgovora, vijesti, statusa na Facebooku, portala, pa evo i ja o njoj pišem.
Manipulacija strahom je rekao bih osnovni vid manipulacije, jer kad ljude uplašite lakše njima upravljate i kontrolirate ih. Od ekonomskih pitanja i budućnosti do vremena, svaki dan na svaki način nas nastoje učiniti bespomoćnim i uplašenim, tako da smo konstantno u stanju iščekivanja katatklizme i kolapsa.

Svako ljeto nam prognoziraju paklene vrućine, pa nam za zimu prognoziraju polarne hladnoće, pa kad padne 30cm snijega sav život stane i svi se iščuđavaju, a o sibirskim temperaturama oko -10 da ne govorim. Tako da su hladnoće i snijeg zimi te vrućine i suše ljeti, praćene ponekad tučom i zahlađenjem postale čudo, nešto čega se trebamo plašiti, zatvarati u kuće, skrivati se od toga.

Još malo pa ćemo kao Amerikanci početi graditi skloništa za takve prilike, jer sve više i više vjerujemo medijima i sve više i više nam oni oblikuju svjetonazor i način života, kako bismo što manje razmišljali i bili što poslušniji i povodljiviji.

Moja dobra prijateljica je završila matematiku na PMF-u i svaki put kad se povede razgovor o prognozi vremena i kad kažem da ne volim prognozere i njihove prognoze, ona ih krene braniti, jer da je to samo statistika koja govori kolika je vjerojatnost da će se nešto dogoditi, bazirana na određenim matematičkim modelima i dostupnim podacima.
Modeli su im očito stari i neispravni, vrijeme se teško prognozira (ili kako bismo rekli, što bi u njihovu slučaju bilo i ispravnije, pogađa), ali ih to ne priječi da zauzimaju sve naslovnice i sve udarne termine sa svojim glupostima, i da nikada, ali baš nikada poslije promašaja ne priznaju svoju grešku.

Čak se i ekipa RTL-a pojavila očekujući kataklizmu u našem gradu.
Ako ju nisu dočekali, mogli su ju jučer namirisati. Pa su mogli o tome napraviti reportažu, bila bi zanimljiva.

Jer za razliku od ove najavljene vremenske koja nas je mimoišla, naša kanalizacija koja se, kako bi se kod nas reklo, opet čula, jest prava katastrofa.

Na današnji dan 1809. Ekvador proglasio nezavisnost od Španjolske, 1842. u Engleskoj zakonom zabranjen rad u rudnicima ženama i djeci mlađoj od 10 godina, 1947. rođen Ian Anderson pjevač i vođa benda Jethro Tull.

- 13:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.08.2013.

Najskuplji barometar na svijetu

"Preduvjet da bi razumjeli stranu zemlju je da ju pomirišete".
Rudyard Kipling

Da je kojim čudom jučer veliki autor "Knjige o džungli" prošetao našim gradom da osjeti atmosferu i miris sajmenog dana, pitanje je kakav bi dojam stekao o našem gradu i našoj zemlji.

Užasan smrad koji se širio gradom još jednom nas je podsjetio da valjda dolazi promjena vremena, i da su silni deseci miliona koji su utučeni u nedovršenu kanalizaciju dokaz nestručnosti, nepotizma i nesposobnosti onih koji su dopustili da se izvede na takav način, a pogotovo zato što je financirana našim novcem.
Ali kad se financira našim novcem, očito nitko ne kontrolira, dok bi se kod financiranja iz fondova EU vodilo računa o svakoj lipi, i sigurno bi izvedba bila kvalitetnija, a i jeftinija.
Jedino što onda ne bi preteklo novaca za crne torbe.
Ovako sve pokazuje da nije projekt kanalizacije pokrenut radi poboljšanja kvalitete života u gradu, jer sve do sada napravljeno pokazuje upravo suprotno, već da se zadovolje neki privatni i partijski interesi i namire neki drugovi.

Ako je točno da je i eksploziju u sedmerokatnici izazvao plin iz kanalizacije, onda je to strašno, jer puka je sreća da nitko nije stradao u eksploziji, iako su oštećena dva stana. Reakcije gradskih vlasti nije bilo, ili ako je i bilo, nismo za nju čuli.

Bio je sajmeni dan, plac začuđujuće prazan, možda zbog godišnjih, možda zbog fiskalizacije. I jedno i drugo razumijem i opravdavam.
Možda se moglo to riješiti i drugačije, pa da se i prekupcima omogući da i dalje rade, ali da konačno plate i svoj dug državi.
Ovako porezna to sve prebija preko koljena, pri čemu joj je koljeno malo da bi recimo prebila trgovačke lance.
Obzirom da mnogi ostave pokoju lipu pri izvraćanju kusura, sa velikom sigurnošću se može reći da je teško moguće da bi kontrola bilo koje blagajne u trgovinama pokazala da stanje štima u lipu. No naravno, za razliku od malih trgovaca i malih ugostitelja koje zbog par kuna zatvaraju, ove neće dirati.
Malima će skinuti glavu, velikima kapu.

S druge strane, još jedna sumanuta eskapada poreznih inspektora, zbog koje bi onaj tko je to naredio i dozvolio morao ostati bez posla u najmanju ruku. Zatvorili su hotel koji je usred turističke sezone bio pun radi neplaćenog poreznog duga.
Da bi ga par sati nakon toga opet otvorili, naravno nakon što su razjurili goste. Divna reklama za našu zemlju.
Doslovno da čovjek pomisli da je to namjerna opstrukcija paradržavnog aparata, jer zaista tko normalan usred sezone hotel koji očito posluje, dakle i zarađuje i time može vratiti dug, zatvara.
Naravno da se zakon mora poštovati, i da mora se vratiti dug, ali treba imati i mrvicu zdravog razuma , pa vidjeti na koji način se to sve može izvesti, a da nitko ne bude oštećen. Valjda je i poreznoj inspekciji u cilju očuvanje radnih mjesta i punjenje proračuna na održiv način, a ne ubijanje svinje radi kile mesa.

Na ovaj način gube svi, osim onih koji su se slijepo držali slova zakona, a zbog kojih i srljamo u provaliju.
Jer vjerujem da u zakonu ima modusa koji bi mogli pomoći da se situacija riješi, u krajnjoj liniji, par sati nakon što je hotel zatvoren ponovno je otvoren.
Valjda zbog negativnih kritika javnosti, koja je očito jedini korektiv svake, pa i ove vlasti, koja je obećala da će biti pravedna, poštena i stručna.

S nadolazećom promjenom vremena nesnosni smrad se smanjio pa najskuplji svjetski barometar sada može očekivati ogromne količine kiše, a mi onda opet možemo očekivati iskakanje šahti, pucanja cijevi i sve ono što nam je nedovršena kanalizacija već priređivala.

Ostaje da vidimo kako će nadležni reagirati na ovo što se dogodilo, pri čemu mi se čini da tu ima posla za dva stupa vlasti (sudski i izvršni), a ako naše naručioce smatramo lokalnom verzijom zakonodavne vlasti, onda ima posla i oko njih.


Na današnji dan 1879. rođen Emiliano Zapata, 1928. umro Stjepan Radić, 1930. rođen Andy Warhol, 1937. rođen Dustin Hoffman, 1963. velika pljačka vlaka u Velikoj Britaniji.

- 10:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se