Quis custodiet ipsos custodes?

"Pravda je suma svih vrlina u jednoj"
Aristotel

Čestitke novoizabranom Predsjedniku Republike Hrvatske. Bez obzira što su rezultati još uvijek neslužbeni, i bez obzira na izlaznost koja je negdje i više od 100% veća no u prvom krugu izbora za predsjednika REPUBLIKE HRVATSKE.

Bez obzira da ovlasti koje prema Ustavu ima Predsjednik Republike, smatram da je napravljen veliki korak ka jednoj boljoj i pravednijoj Hrvatskoj, civiliziranijoj, modernijoj i prosperitetnijoj.

O predsjedniku na odlasku mišljenja sam da je napravio puno za našu domovinu i raščišćavanju sa demonima prošlosti, i posljednje svinarije koje je napravio, te neki potezi poput protežiranja Družbe Adrija, nikako ne bi trebale utjecati na ocjenu da je bio jedna od pozitivnijih ličnosti u novijoj povijesti.

O predsjedniku u dolasku više će se moći reći kada preuzme dužnost, ali definitivno mislim da je većina birača napravila dobar potez i da je odabran iznimno častan i pošten čovjek koji će moći dobro prezentirati zemlju i obavljati svoje dužnosti.
Zemlja je u dubokoj ekonomskoj i političkoj krizi, zavladala je kriza morala i beznađe, i smatram da je Ivo Josipović idealna osoba za pokretanje zemlje i ostvarivanje puno boljeg i pravednijeg društva.

Vezano uz birališta po cijelom svijetu, bez obzira što se birao predsjednik REPUBLIKE HRVATSKE, samo prvi i dio drugog članka Ustava Republike Hrvatske koji definiraju što je naša domovina i što je njen suverenitet, te gdje se taj suverenitet prostire:

Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Članak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u pod­morju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.


Na današnji dan 49.g.p.n.e. Julije Cezar prešao je rijeku Rubikon.

* "Radost je pravedniku, kad se čini što je pravo, a zločincima je strah. "
Rijetko značajnije mijenjam postove nakon što ih napišem, ali ovaj put sam to učinio.
Prvi naslov posta je bio "Rijeke pravde izlit će se" (ipak sam ja generacija koja je stasala uz novi val i između ostalih Juru Stublića i Film), ali mislim da je obzirom na poplave koje su zadesile pojedine krajeve naše zemlje taj naslov ipak neprimjeren pa sam ga promijenio.

May the best day of your past be the worst day of your future.

"Loše dužnosnike odabiru dobri građani koji ne izlaze na izbore."
George Jean Nathan

Noćas u ponoć završava najljepši period kada su bilo koji izbori u pitanju, a to je izborna šutnja.

Nakon, kako kažu, najduže predsjedničke kampanje (ne znam je li bila najduža, ali je sigurno bila najbezličnija i najskuplja), danas se bira novi predsjednik.

Svašta se moglo čuti i vidjeti, skupilo se raznorodno društvo, pokazalo se zavidno neznanje većine kandidata o ovlastima posla za koji se natječu, potrošeni su ogromni novci, defilirali su razni menadžeri sumnjiva morala i još sumnjivijeg porijekla imovine, kvaziznanstvenici i plagijatori, totalni anonimusi i ljudi koji rado kako naš narod kaže tuđom stvari lupaju po trnju, oni koji su do jučer pričali i zastupali jedno a sada pričaju sasma drugo, hrabrih boraca i kritičara vladajućih kojima su do pred 2 mjeseca i sami pripadali i to kao vrlo visokopozicionirani članovi pa im sve što sad kritiziraju nije smetalo, pa sve do onih koji ne žele ništa pričati već samo dijele tuđi novac kao da je iz njihova džepa, svega toga smo se imali prilike nagledati i naslušati.

Odabir datuma izbora je još jedan izraz nepoštivanja naroda ni tradicije, jer staviti izbore u ove blagdanske dane teško da bi se odlučio i prošli režim, (da je održavao izbore).

Oni su svoje rekli, sada je red na nama. I zato mislim da bi izlazak na izbore trebao biti ne samo pravo, već i obaveza.
Ako smatrate da nitko ne zavrijeđuje vaš glas, i ako vam se na ovo šugavo vrijeme ne izlazi iz toplih domova, svejedno izađite i prekrižite listić, svejedno pokažite da nisu u vama ubili volju i vjeru da ova zemlja i svi mi skupa možemo i moramo bolje.
Bez obzira na minorne predsjedničke ovlasti, ovo je prvi korak na tom putu.


Na današnji dan 1573. rođen Johannes Kepler, 1822. rođen Louis Paster , 1910. rođena Marlene Dietrich, 1923. umro Gustave Eiffel (osim tornja, izgradio je armaturnu kontrukciju Kipa Slobode).

Evanđelje po Mateju

I. ROĐENJE I DJETINJSTVO ISUSOVO
Kraljevsko rodoslovlje Isusovo

(1) Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.
(2) Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća.
(3) Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram.
(4) Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma.
(5) Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj.
(6) Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona.
(7) Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa.
(8) Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja.
(9) Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija.
(10) Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija.
(11) Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
(12) Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel.
(13) Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor.
(14) Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud.
(15) Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov.
(16) Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
(17) U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.


Navještenje Josipu

(18) A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom.
(19) A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.
(20) Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.
(21) Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih."
(22) Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
(23) Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!
(24) Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
(25) I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.


Evanđelje po Mateju.

Svima koji slave ili na bilo koji način obilježavaju današnji dan, želim sretan Božić.

"U predvečerje, iznenada,
ni od kog iz dubine gledan
pojavio se iznad grada
oblak jedan.

Vjetar visine ga je njih'o
i on je stao da se žari,
al' oči sviju ljudi bjehu
uprte u zemne stvari.

I svak je iš'o svojim putem
za vlašću, zlatom ili hljebom,
a on, krvareći ljepotu,
svojim nebom.

I penjao se sve to više
k'o da se kani dić do boga;
vjetar visine ga je njih'o,
vjetar visine raznio ga."

Dobriša Cesarić

U ova predblagdanska vremena prepuna politike, harača, recesije, zebnje, tuge,straha, nesigurnosti, laži, obmana, ispraznih obećanja i još ispraznijih opravdavanja stvari koje se ne mogu niti smiju opravdavati, mali odmak i podsjećanje na velikog pjesnika i prevoditelja koji je umro na današnji dan 1980.




"Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama."

"Gacka polje, lijepo ti si,
Kad u tebi glada neima,
Ljuta glada i nevolje ljute!
Al te jadno danas pritisnuli
Krvni momci i oružje svijetlo,
Bojni konji, bijeli čadorovi,
Teška gvožđa i falake grozne.

Što će momci? što oružje svijetlo?
Što li konji? što li čadorovi?
Teška gvožđa i falake grozne?
Smail-aga krvav harač kupi
Po Gackome i okolo njega.
Posred polja popeo čadorje,
Pak rasturi haračlije ljute,
Haračlije, izjeli ih vuci,
Ter od glave po žut cekin ište,
A od ognja po debela ovna
I za noćcu obredom djevojku.

Od istoka haračlije jašu,
Vode golu na repovijeh raju;
Od zapada haračlije jašu,
Vode golu na repovijeh raju;
Jašu zmaji s sjevera i s juga,
Golu raju na repovijeh vode.
Jadna raja, rukuh naopako,
Slijedi konjske na konopcu trage.
Mili Bože, što je raja kriva?
Il je kriva gad što Turke mori?
Il je kriva što ih hrđa bije?
Što je kriva? - Kriva 'e što je živa,
A neima što Turčinu treba:
Žuta zlata i bijela hljeba.

Uto aga konja dobra
Pred čadorjem amo-tamo igra,
Ter džilitom oko bistro
I desnicu vježba hrabru.
Sad nadlijeće ine Turke skokom
Brza konja, sad nadmeće harbom,
Dobar junak, da je čovjek taki!

Pak gdje vidje, kakav plijen
Haračlije ljute vuku,
Zaletje se strelovito
Na kulašu dobru konju,
Ter u letu, kušnje radi,
Spodbi rukom džilit ljuti
I k prvoj ga vlaškoj glavi uputi.

Al i dobra u junaka
Drijemne katkad ruka hrabra.
Tako i tada prijeka zgoda htjede:
Spotače se kulaš brzi,
Zviznu zrakom džilit viti,
Ter lakokril nejednacijem letom
Mješte janjca mrka kosnu vuka,
I Saferu, što vodijaše vlaha,
Luč iz glave jedan izbi.
Prsnu oko na zelenu travu,
A Turčina mrka krvca poli.
Pisnu Ture kano guja ljuta;
Planu aga kano plamen živi:
Sramota je takome junaku
Kupit harač, ne skupit harača,
Džilitnut se, ne pogodit cilja,
Kamo l' slijepit mješte raje Turke,
Kamo l' da mu zlorad krst se smije.
Planu aga kano plamen živi;
Avaj, Bože, što će odsad biti,
Kad već dosad vlasi bjehu krivi!

“Mujo, Haso, Omere, Jašare,
Dede, kučke, konje dobre
Zaigrajte poljem ravnijem,
Da vidimo kako krsti trče!“
Ruknu aga ko bik ljuti.

Brze sluge brže poslušaše.
Zaigraše dobre konje poljem.
Stoji klika slugâ na konjijeh,
Stoji trka konjâ pod slugami,
Stoji piska raje za konjima.
Prvi časak prestignut će, mniješ,
Konje vile raja lastavica;
Drugi časak razabrati ne mo'š,
Il su konji, il je raja brža;
Treći časak konji odmicati,
Jadna raja zaostajat stade;
A četvrti da pogledaš časak,
Jadna raja k zemlji popadala,
Ter je vuku konji krilonozi
I po prahu i po kalu:
Ektorove ispod grada Troje,
Kad već Troju ostaviše bozi.

Aga stoji, ini Turci stoje,
Ter prizorom žalosnijem
Gnjevno svoje pasu oko,
I svu groznu krvi žeđu
Vlaškom krvi, vlaškom mukom gase.
Pak kako im srce razigra se,
Grohotom se zasmijaše
Na lijep pogled, kada raja,
Kada pseta k crnoj zemlji paše.
Smijehom istijem kleti Ad se ori,
Kad se grešnik s vječnijem mukam' bori.

Ne malakšu Turci ljuti;
Malaksali konji dobri,
Groznom branom puti žive
Zavlačeći ravno polje,
Malaksali ter su postajali.


Tader aga: „More, sluge,
Crče raja, crče harač, sluge;
Već vi hajte uskrisite raju,
Ne bi li mi izbavili harač.“

Loše sluge goreg gospodara
Spopadoše trostruke kandžije
Pak od brzijeh odskočiše konja,
Na sumrtvu juriš činit raju,
Ne bi li se povratila raja.

Nemiloga trak od biča,
U povodu vješte ruke,
Po bešćutnu zviždi zraku
I trostrucijem zubom gluhu
Mučeničku put progriza,
Ter krvava stvara vrela;
Il spotakne l' desnica se vikla,
Po tijelu crnomodrijeh
Slike zmijâ grozan piše,
Dok pod njime jadna žrtva izdiše.

“Ajde, rajo, na noge se,
Na noge se, krsti, pseta!“
S ustâ turskijeh polje razlijega se.
Tko je jači, iznemogle
Pod udarci skuplja duhe
I na lomne upire se noge;
A tko slabji, ko proz vječni
San i klete sliša riječi,
I nemili ostan ćuteć
Poluizbjeglu vraća dušu,
Ter se miče i četveronoške
Po zelenu gmiže polju,
Plačan dokaz, da ne samo stražnja
Trublja mrtve na sud budit more,
Kad trostruci isto biči tvore.

Gdje domilje krvi oblita
Do čadorja raja tužna,
Bijesan aga, neman ružna,
„Harač, rajo, harač!“ riče,
„Harač, harač, il još gore biče!“

Stvorac višnji pticam nebo dade,
Tiha duplja i žuđena gnijezda;
Ribam vode i pučine morske,
Stan od stakla, nek se po njem šire;
A zvjerinju livade i gore,
Hladne špilje i zelene luge;
Jadnoj raji? - ne dade ni kore
Suha hljeba, da je suzam kvasi.
Al što velju? dade nebo dobro,
No je nesit sve već Turčin pobro.

“Harač, harač!“ Otkud raji harač?
Otkud zlato, koji krova neima,
Mirna krova da ukloni glavu?
Otkud zlato, koji njive neima,
Nego tursku svojijem znojem topi?
Otkud zlato, koji stoke neima,
No za tuđom po brdijeh se bije?
Otkud zlato, koji ruha neima?
Otkud zlato, koji kruha neima?

- „Glad, golota, gospodaru!
Ah, pričekaj pet-šest dana,
Dok ti žuđen harač isprosimo!“ -

“Harač, harač, rajo, treba!“

- „Hljeba, hljeba, gospodaru!
Ne vidjesmo davno hljeba!“ -

“Čekaj, krstu, dokle s neba
Noć večeras pane tiha,
Pečenja ću mješte hljeba! -
Dotle, momci, jer su krsti bosi,
Potkujte ih, pas im nanu greba'!“
Aga doda ter pod čador hoda.

Vične sluge raju kvače,
A najveće Safer jednooki
Iznad inijeh gotov skače,
Ter na radost svijeh još veću
Plamti osvetit ugašenu svijeću.

Tu falakâ škripa stoji,
Tu Safera rika divja:
„Harač, harač, rajo, treba!“
Tu kukavne jauk raje:
„Hljeba, hljeba, gospodaru;
Ne vidjesmo davno hljeba!“

- „Čekaj, krstu, dokle s neba
Noć večeras pane tiha,
Pečenja ću mješte hljeba!“
Klete riječi kletnik vraća. -

Ali tko će vjerno opisat
Prepaćene teške vaje?
Tko li srcem mirnijem slušat
Gorku žalost kolika je?...

Danak minu, za njim sumrak stade,
A za njime tiha noćca pade.
Nebesa se osuše zvijezdam,
Već što zapad mrki pramen ovi;
A krn mjesec o pô neba trepti,
Tužna svijeća pozorišta tužna.

Usred polja mirna, pusta,
Starodavna raste lipa.
Pokraj nje su čadorovi,
A med njimi ponajljepši,
Ponajljepši, ponajveći
Agin čador ine natkrilio,
Kano labud ptica bijela
Bijele ptice golubove.

Bijeli se čadorje bijelo
Na tihotnoj mjesečini
Ko golemi grobovi pod snijegom,
Oko kojijeh doba u gluho
Zli se dusi vrzu i strašnijem
Slikam plaše prolaznika noćna,
Il mu uho pričinjenom
Rikom lavâ i lavežom pasâ
I lelekom stradajućijeh gluše.

Grobovi su, mniš, otaca
Slovinskijeh, na daleče
Kijeh slovijaše ime slavno,
Oko kojijeh Turad divja
U pô dana kano doba u gluho
Pogana se vrze i mozak
Hitri obrće, čijem, kako
Da rasplaši djecu plačnu,
Nad otražjem sreće bolje
Da ne cvile svoje jade prijeke.
Tlapi ti se, sad da lavom rika,
Tlapi ti se, sad da psetom laje;
A sad čuješ lelek mučenikâ,
Jauk, pisku, teške uzdisaje;
Čuješ zveku gvožđa okovnoga
I uza nju pomaganju gorku.
Slušaj, pobre, je l' i jauk tlapnja?
Slušaj zveku, je l' i zveka tlapnja?
Slušaj... slušaj ... ah, to tlapnja nije,
Jer te vidim gdje te boli jako...
Što?... ti plačeš?... ah, to tlapnja nije,
Ti bo s tlapnje, mnim, da ne bi plako!

Pred čadorjem oganj gori;
Oko njega promeću se Turci.
Tko nalaže novu vatri meku;
Tko napuhnuv mješinu od usta,
Potpuhuje, tijem da ljepše plamti;
Tko podvitijeh nogu čuči
Pokraj njega i golemu
Na prokolu tovna vrti ovna.
Cvrči pusti ovan pri žeravci,
A živ plamen oko njega liže,
Ter rasvijetlja rosu znojnu,
Ispod čalme što se Turkom roni.

Kad se Ture navrtilo ovna,
Skinuše ga s osovine teške,
Navališe na siniju pusta
I veljijem sasjekoše nožem.
Za gotovu sofru posjedaše
Gladni Turci kano gladni vuci,
Ter plijen noktî razglabati staše.
Najprvi se Smail-aga maša,
Za njim Bauk, za njim Turci ini
Lijepijem redom vukâ u planini.
Namaknuše simita bijela
I svakome po rakije plosku,
Ter se krijepe simitom i mesom,
A žeženijem zalijevaju bijesom.

Kadli aga odolio gladu
I bijes druzijem udvojio bijesom,
Planu opet kano plamen živi:
Sramota je takome junaku
Kupit harač, ne skupit harača,
Džilitnut se, ne pogodit cilja,
Kamo l' slijepit mješte raje Turke,
Kamo l' da mu zlorad krst se smije.
Planu aga kano plamen živi,
A pak slugam: „Eto mesa dosti;
Bac'te raji oglodane kosti.
Bac'te kosti, spremajte pečenje,
Dok ve viknem, da gotovo bude.“
Riknu aga, šetnu pod čadora.

Po'še sluge večer' večerati,
Večerati, pripremat veselje,
Suhe slame i konopca tvrda,
Čijem će kadit neposlušnu raju,
Nogam uvis, glavom strmoglavce,
Obješenu o lipovu granu;
Čijem će kadit, čijem li zlato vadit
Gole iz raje, u koje kruha neima.
A što raja? - Što će raja tužna?
Zemlja 'e tvrda, nebo je visoko;
Plačnijem srcem grozne sprave gleda,
Plačnijem srcem, al je suho oko.

Kada li se pripravile sluge,
Ne more im srce dočekati,
A najveće Ćor-Safere gamzi,
Da zavikne aga Čengijiću:
„Hazur, momci, s krstom lipovijem,
Penjite ga na lipovu granu!“

Dotle aga pod čadorom sjedi,
I s njim šaren Bauk vojevoda,
I Mustapa, pouzdan mu ćato,
I ostalo glavnijeh Turaka.

Po čadoru okol uokolo
Razastrti lijepi sazi
I dušeci vrh njih meci
Raskošno se šire i krepko
Pozivaju na razblude tijelo,
Na razblude i na sanak tihi.
U zakutku na malenu ognju
Praska skoro usječeno granje,
Il se cmari i pjesancu dragu
Plačuć pjeva, pjevajući plače.
A na srijedi o drvenu stabru,
Oko kog se uokolo
Bio čador ohol stere,
Visi oružje svijetlo i ljuto:
Smrtne cijevi i željezo kruto.

Demeskinje tu se sablje krive,
Stoput vlaškom napojene krvi;
Tu jatagan u osmero visi;
Male nože prebrojit je teško;
Diljku pušku pozlaćenu lijepo
Vele puta tu zamjerit moreš;
Samokresom ni broja se ne zna.

Al što ono uz topuz se sloni,
Divno čudo dosle neviđeno,
Krotko jagnje pokraj mrka vuka.
Tanka vila pored zmaja ljuta?
Gusle vidiš, al se ne boj, pobre,
Ne bi li ih razlupao topuz,
Prometnuo žice verigami,
Nevin lučac tetivom i lukom,
A konjica konjem od mejdana.
Ne boje se Slovinkinje vile
Uz šestoper da će poginuti;
Pače znadi, da gdje njega nije,
Tu ni pjesan slovinska ne zrije.

A na dvoru nebo divno
Crnijem tminam lice zakri,
I da 'e vidjet proz oblake,
Vlašići bi, zvijezde sitne,
Nad čadorom treptili bijelijem,
A mjesec bi vitorog te gledo
Sa zapada ispred zvijezda sjajnijeh
Ko prevodnik ispred stada ovan.

Noć je vani slijepa, gluha.
Nigdje glasa, već što sipi
Rosa sitna, ko da nebo plače.
Mrak se gusti, pomrčina gusta
Zapodjede ravnicom i gorom,
Da ne vidiš pred očima prsta,
A kamoli stazu pred sobome.
Teško onome koga sade
Stiže u putu noćca crna,
A noćišta jadan ne imade!

Pognaše se nebom vjetri,
A odande plahe munje,
Nebeskijem ognjem sjecajući,
Sad ti smrtne bliješte oči,
Sad još gušću, neg' bje prije,
Navlače ti na vid tminu.
Pak za njimi čuj sad grmljavinu,
Gdjeno najprije izdaleka tutnji,
Pak sve bliže, krupnje, strašnje
Urnebes se gromki goram ori.
Stoji tutanj neba i ravnine;
Stoji jeka drage i planine:
Sva je zgoda, bit će grada teška.
Teško onome koga sade
Stiže u putu noćca crna,
A noćišta jadan ne imade!

Al da vjetru dadeš pleći,
Pak kad sjekne oganj iz oblaka,
Da zjenicu upreš bistru,
Ter da gledneš niz vjetar ravninom,
Vidio bi gdje skup ljudi stupa:
Noć ih luči, al su zato skupa.

Sad im plamen ukazuje stazu;
Sad je otme noćca mrkla;
Ali oni stupaj laki
Mračnijem poljem naprijed steru
I daljinu izmed sebe
I čadorja hitro beru:
Noć je crna, radi bi noćištu,
Ter se jadni tminom provuć ištu.

Opet sjeknu plamen višnji.
Družba noćna sve se bliže kuči,
Ter razabrat moreš veće
Tko je vodi i tko š njime hodi.
Valja da je jedno družbi glava,
A provodič vjeran drugo,
Tere vičan polju i gori
Putnu mrakom družbu prati.
Zirni, pobre, kako lako ide,
Ko da zrakom mutnijem pliva.
Mniš da naprijed sve ga nešto vuče,
Dokle njegov družba ina
S dvjesti nogu stupaj gazi.
Valja da se boji crne noći,
Pak bi rad već na noćište doći.

Al svjetlica što sad prva kresnu,
Družbu tajnu za čadorjem vidje,
Gdje se u red poredila redom
Sa tri strane, da je više bude,
Ter tu stoji četa noćna
Kano trijesak iznenada,
Il goruća kano lava,
S ognjenijeh što se gora
Na dolinu prleć saspe,
Baš bez brige kada smrtni zaspe.

Stoji četa, osluškuje glase,
Za razaznat gdje gospodar spava;
Ali ina glasa čuti nije,
Već što Safer s družinom se vrijednom
Mukam raji već unaprijed smije.

Pod čadorom aga sjedi,
Ter izmijenja tutum kafom,
Mrku kafu duhom paklenijem.
Ispod čalme čelo vedro
Namrštio mrskam tamnijem,
A junačko pod njim oko
Ko pramenom od oblaka
Namrčio, tere mukom múči.
Misli aga svakojake misli:
Od balčaka i od djevojaka,
I od lova i od sokolova,
I od zlata i od ljuta rata,
Od kolaca i Crnogoraca,
Od džilita i od kopja vita,
A pak planu kano plamen živi:
Sramota je takome junaku
Kupit harač, ne skupit harača,
Džilitnut se, ne pogodit cilja,
Kamo l' slijepit mješte raje Turke,
Kamo l' da mu zlorad krst se smije.
Planu aga kano oganj živi,
Al gdje glasne o stožeru gusle
Med oružjem junak spazi,
Stuknu malo bijes krvni,
A usladi krv se gorka
Ko nebeskijem skladom strunâ.
I što krvi žeđ bje prije,
Tad postade pjesme žeđa:
Tolika se slast iz pjesni lije!

Pak Bauku govorio aga:
„Oj Bauče, vrijedna vojevodo,
Tebe hvale da si junak dobar;
Al da udre miši iz planina,
Kaž', Bauče, koliko bi miša
Ti jedinac junak posjekao?“

- „Daj šestinu, dobri gospodaru.“ -

“Hrđo, kučko, vojvodo Bauče,
Mislio sam da si junak bolji;
Da udari dvadeset Brđana,
Vjera turska tako mi pomogla,
Jedin' bih im poodsjecô glave. -
Ali sam se malne zabrinuo,
Lulu pijuć i prevrćuć misli,
Gdje nam noćca ne dopušta mrka
Da se s krstom kadeć zabavimo.
Vjera moja, ti si pjevač dobar,
A ja željan gusal' i pjevača:
De zapjevaj, da me želja mine.“

Usta Bauk, gusle skide,
A pak smjeran, podvitijeh nogu
Na prijašnje sjede mjesto;
Ter nasloniv pred sobome
Na mek dušek žice glasne,
Gudnu lučcem zveketnijem
Amo-tamo po konjskome repu;
Pak gdje klinac nekoliko puta
Krenut škrinu, u gromovit
Uz udesne strune veće
Glas ovako, lukav pjevac, zače:

“Mili Bože, čuda velikoga,
Kakav bješe Rizvan-aga silni
I na sablji i na kopju vitu,
I na puški i na nožu ljutu,
I na šaci i na dobru konju!
Siđe aga u polje Kosovo
Pak zakupi careva harača,
Sve od glave po žut cekin ište,
A od ognja po debela ovna
I za noćcu na obred djevojku.

Kupi aga careva harača,
Tvrda raja daje i ne daje.
Gdje od glave po žut cekin ište,
Otud često ni bakrena neima;
Gdje od ognja po debela ovna,
Daju mu ga, rebra mu se vide;
A gdje za noć mlađanu djevojku,
Otuda mu kužne babe neima.

Apsi aga tvrdoglavu raju,
Ter je poljem narazance redi,
Pak je konjem preskakivat stade.
Prvijeh deset preskočio aga;
Druzijeh deset preskočio aga;
A kad nasta treće desetero,
Bijesan đogo bijesno podigrava,
Pak gdje skoknu, pusti kolan puče,
Silan aga na travi se nađe.

Malo tome vrijeme postajalo,
Ode šapat od usta do usta
Po ubavu polju Kosovome.
Što je dalje, sve to jače raste,
Dalje smijeh, dalje sprdnja raji,
Dok proniknu pjesma iz gusala,
Ter sad pjeva po Kosovu slijepac:
'Hrđa bješe Rizvan-aga silni.'„

Još dok kobna pjesma iz usta
Bauku se grmeć razlijegaše,
Tko 'e u agu, a ne u pjevača
Pogled upro, taj mogaše
Po licu mu poznat jade,
Boli, srdžbe, gnjeve, bijese,
I stotinu inijeh srda,
Ponositu štono u srcu
Na ćuh svaki bruke i ruga
Krvavijem nokti gnijezdo riju.

Krvav plamen najprije mu buknu
Gnjevnu u srcu suproć raji crnoj,
Suproć vlahom, psetom, krstu
Lipovome, štono vrijedan nije
Uz Turčina da ga sunce grije.

Gvožđa, otrov, konop, nože,
Palu, oganj, kolac grozni,
Ulje vrelo i sto muka
U čas jedan junak smišlja,
Za izgladit gorkoj bruci trage
I sačuvat uspomenu čistu,
Čisto ime uz glas strune blage.

Na obrve crn mu oblak sjeda;
Plamte oči poput ognja živa;
Crljen plamen uz obraz mu liže;
Strašnijem bijesom nozdrve se šire;
A na usti, ispod pjene bijele,
Grozan, paklen izraz stade,
Ko da veli: raja nek propade,
Samo pjesni čuvat se valjade!

Al gdje Bauk zadnju riječcu izusti,
Jednijem mahom ko da munja
Proz mozak mu sjeknu plaha:
Raja sama bruci svjedok nije,
Raja sama neima oči i usta;
Tuci raju, tuci Turke k jednu,
Samo čuvaj uspomenu vrijednu!

Ali uto miso strašnu
U dubine srcu aga topi;
Crte licu kroti, tješi, blaži,
A po licu sve to jače maša
Srdžbe plamen; hoće da se miran
Svijetu ukaže, a vas dršće i trepti.
Pak najposlije, gdje golema ijeda
Pred svjedoci sakrit ne uzmognu,
Usta i viknu bukteć: „Hazur, momci,
Hazur s krstom, hazur s ljutijem noži,
S palom, s ognjem, s kolcem, s uljem vrelijem;
Raskivajte sve paklene vlasti!
Ja sam junak, to će pjesma rijeti;
K tom će cilju svi ko žrtva pasti!...“

Aga dobro ne doreče,
A na dvoru puška grmnu
I Saferu, koji prvi
Na glas agin gotov skoči,
U noć drugo prosu oko;
Ter što danas činit ljuti
Džilit poče, smrtno zrno doče.

“Vlasi, vlasi!“ svudar vika jeknu.

Uto jedan čete dio
U čadorje naboj sasu.
„Vlasi, vlasi!“ Turci viču,
„Konja, konja!“ grmi aga.

Dio drugi tada grunu.
„Vlasi odasvud, puške, nože!“
„Konja, konja, Haso, konja!“

Diljke isprazni dio treći;
I već Hasan, vižla brži,
Izvede mu dobra konja.
Posjest aga gdje ga htjede,
Iz oblaka munja kresnu,
I vruć púrak sa zemljom ga svede:
Noć je mračna; ne znaš tko ga svali,
Al tu blizu Mirko puške pali...
Proz noć crnu prhnu bez tijela
Hrabra duša, gola, nevesela!...

Pade aga, al se Turci bore,
Već što tmina čudit ti se ne da
Kolika se tu junaštva tvore.

Od mraka se ne razbire ništa;
Pak kad sijevne oganj sa nebesa,
Il iz puške pouzdanu drugu,
Često put se krst i Turčin nađu
Na dohvatu noža ljuta,
Gdje mnijahu puškomet je puta,
Ter se grle rukam gvozdenijem,
Ter se ljube kljunom gvozdenijem
Krst i prorok, dok jednoga teče:
Tolika im mržnja srca peče!

U odjeći noći crne
Prijeka u krvcu smrt po polju grezne;
Plahom munjom oči joj se svijetle,
A proz kosti hladan vjetar duje;
Glasom groma grozna podvikuje
Sada „kuku!“, sada „medet, medet!„,
Sad „pomozi, o Isuse blagi!“
I uzdiše, pišti, ciči, hripi,
A pak grabi sad krste, sad Turke,
Ter im svojijem ruhom oči veže.

Tu pogibe uzdan agin ćato,
Mujo, Haso, Omer, Jašar ljuti
I trideset inijeh Turaka.
A Bauka spasi noćca mrkla,
I ostalo što se još izmaknu.

Al tko ono pokraj age leži?
Ter na mrtva mrtav gnjevno reži?
Novica je; ljut ga Hasan smaknu,
Baš gdje junak k mrtvu skoči lavu,
Izmed Turâk' da mu skine glavu.

Grad iz cijevî smrtni presta,
A navali grad s nebesa:
Četa noćna pod čadorje uđe.
Noć je strašna, krvi oblita,
Tamna, crna; blago četi sade,
Gdje već trudna na noćište pade."

Ivan Mažuranić

Obzirom da je Ustavni sud donio odluku da je zakon o kriznom porezu ,popularno nazvan harač, ustavan, onda samo za podsjećanje četvrto pjevanje iz epa Ivana Mažuranića.

"San je davna i zaboravljena istina
Koju više niko ne ume da proveri
Sada tuđina peva ko more i zabrinutost
Istok je zapadno od zapada lažno kretanje je
Najbrže
Sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene
Bolesti
Cvet između pepela i mirisa
Oni koji odbijaju da prežive ljubav
I ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
Vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
I zemlja koja ostaje verna smrti
Jer svet ovaj suncu nije jedina briga.

Ali jednoga dana
Tamo gde je bilo srce stajaće sunce
I neće biti u ljudskom govoru takvih reči
Kojih će se pesma odreći
Poeziju će svi pisati
Istina će prisustvovati u svim rečima
Na mestima gde je pesma najlepša
Onaj koji je prvi zapevao povući će se
Prepuštajući pesmu drugima
Ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
Jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik
Ja primam na sebe osudu propevale gomile:
Ko ne ume da sluša pesmu slusaće oluju

Ali:
Hoće li sloboda umeti da peva
Kao sto su sužnji pevali o njoj?"

Branko Miljković: "Poeziju će svi pisati"

Mali odmak od lokalnih tema i podsjećanje na jednu obljetnicu i prekretnicu.

Na današnji dan 1989. godine probijen je Berlinski zid, simbol jednog vremena i jednog poretka koji je time počeo definitivno nestajati sa svjetske pozornice.

20 godina poslije, svode se računi je li to bilo pozitivno ili negativno, što je dobra a što zla doneslo, kako njemačkom narodu, tako i cijelom svijetu. Socijalizam kao društveni poredak se pokazao nedoraslim kapitalizmu i izgubio je bitku, navijali za njega ili ne.
Čini se da ljudi nisu bili zreli za neke napredne ideje koje je donosio, a i oni koji su ga provodili (isti oni koji su ga rušili) su bili očito nedorasli.
Jasno, treba ga promatrati kao cjelinu, a ne selektivno, kako ga danas promatraju i pristaše i protivnici, izvlačeći samo ono dobro (a bilo ga je), ili samo loše (ne smije se nikada poreći da je bilo i lošeg).

Kao uspomenu na ovaj neporecivo veliki događaj ljubiteljima Roger Watersa je ostao nezaboravni koncert održan 8 mjeseci kasnije, pa sa tog koncerta njegova himnična verzija "Hey you".

"Nitko nije više posvećen kršenju zakona od onih koji ih donose."
Sofoklo


"Vozio se drug Josipo Vrhovec tramvajem, i slučajno stao čovjeku na nogu.
- Oprostite druže.
- Nije to ništa druže Vrhovec.
Tramvaj se drmusao dalje, i drug Vrhovec opet nagazi čovjeka na nogu.
- Oprostite druže.
- Pripazite malo druže Vrhovec.
I nakon još malo truckanja, opet stane drug Vrhovec čovjeku na nogu, i ovaj ga ošamari.
Vidjevši to, jedan čovjek se zatrči iz drugog dijela tramvaja i poče bjesomučno tući druga Vrhovca.
Naravno, umiješaju se organi reda i privedu obojicu sucu.
Razgovor pred sucem:
- Pa dobro, jasno mi je zašto je dotični drug udario druga Vrhovca, ipak mu je on stao na nogu nekoliko puta, ali zašto ste ga Vi druže počeli tući kad Vama nije ništa napravio?
- Oprostite druže sudija, prepoznao sam druga Vrhovca, i kada sam vidio da ga je ovaj udario, pomislio sam da je počelo..."

Evo, na ovaj oblačni, vjetroviti ali ne toliko hladan sajmeni dan, samo jedan vic iz doba socijalizma.

Na današnji dan 1833. rođen je Alfred Nobel.

"Pobune su trajale kratko, toliko kratko, da ih nije vrijedilo ni dizati."

Dolazi nam jesen, lišće počinje otpadati, maglovita i hladna jutra.

S ljetom su svi govorili da će jesen biti vruća, ali čini se da je očajanje toliko zahvatilo ljude da ništa ni od kakvog bunta, osim onog organiziranog od strane vlasti bliskih sindikalista.
Osobno mi se način rješavanja(?) krize ne sviđa, i čini mi se da je bez plana i reda, bez želje i volje za suštinskim promjenama. Ali dokle god nema bunta, neće ni biti korjenitih promjena. Narod je jedini korektiv vlasti, i jedino pod pritiskom mase se neke stvari mijenjaju.
E sad, kada se smjeni uprava HEP-a zbog mnogobrojnih afera, nisam siguran da je najbolje rješenje za novog predsjednika uprave postaviti čovjeka koji je do sada bio na funkciji koja je trebala kontrolirati rad te iste uprave. Evidentno taj posao nije radio kako treba, ili zato što nije htio, ili zato što nije smio, ili zato što nije mogao, ili zato što nije znao.
Što god bili razlozi, ne vjerujem da će pod njegovim vodstvom HEP raditi transparentnije i kvalitetnije.

U društvu se stvara privid da je najvažnije što čeka našu zemlju ove jeseni predsjednički izbori.
Iako je predsjednik posljednjim promjenama Ustava sveden na protokolarnu funkciju i dana mu je mogućnosti odlučivanja uglavnom o ne pretjerano bitnim stvarima, a u onim bitnim i onako suodlučuje sa premijerom, koji je faktički vladar(ica) zemlje, stalno se govori o kampanji, koja još nije ni počela.

Svakakvih likova se uključilo u kampanju, od kvalitetnih i časnih ljudi do deklariranih profašista, od navodno bogatih, pogubljenih u vremenu i prostoru do suludobogatih koji jako dobro znaju što rade.

Naravno da je funkcija Predsjednika Republike bitna, smatram da je sadašnji predsjednik odigrao vrlo pozitivnu ulogu u otvaranju naše zemlje prema međunarodnoj zajednici i suočavanju sa vlastitim tragedijama, i pomogao demokratizaciji društva. I naravno da nije svejedno tko će biti sljedeći predsjednik, to je jako bitno.
Ali, postoje i bitnije stvari.

Država je u krizi, ekonomska situacija je na rubu katastrofe, nezaposlenost raste, proizvodnja pada, vanjski dug je ogroman, nema strategije razvoja, država je troma, skupa, prožeta nepotizmom i aferama na svim razinama, MMF kao lešinar čuči pred vratima.
Vladajući rade svoj posao kako znaju i umiju, da bi to tako bilo.

Najjača opozicijska stranka, umjesto da se aktivira na državnoj razini, najveći dio vremena u medijima troši na vlastita unutarstranačka razračunavanja.
Zaista bi bilo lijepo živjeti u zemlji u kojoj ne znate tko vam je predsjednik ili premijer, ali ne zato što živite u SAD i ne znate ništa o životu, nego živite u jednoj uređenoj demokratskoj zemlji gdje to zaista nije bitno, i gdje nije za cijelu zemlju najvažnije tko je gradonačelnik glavnog grada.

I gdje zaista nije bitno hoće li se taj gradonačelnik uključiti u bitku za predsjedničku funkciju ili ne.

Ali opozicija si opet zabija autogol, i čini se da radi sve da ne pobijedi na izborima, kao što je bilo i na posljednm izborima za Sabor.
Svakim svojim postupkom pokušavaju rastjerati birače i uvjeriti ih u svoju nesposobnost.

Situacija u zemlji je teška, i jasno je da im se baš ne žuri preuzeti vlast, ali njihovo oklijevanje daje argument vladajućim da isto tako ne posežu za drastičnijim rezovima u društvu. Jer tko god ih poduzme, suočit će se sa bijesom naroda. Najgora varijanta bi bila da to napravi prinudna uprava MMF-a, a svojim ponašanjem i jedni i drugi kao da ju zazivaju.
Sigurno je da postoje dobri ekonomisti i političari u opoziciji, koji imaju ideje kako drugačije voditi ovu zemlju, i kako drugačije rješavati krizu.

Čitajući novine, slušajući radio i gledajući TV, stječe se dojam da opozicionari nisu uspjeli zatomiti vlastitu sujetu i složiti zajedničku paltformu, već se sve svodi na istupe nekoliko pojedinaca iz manjih stranaka (Čačić, Kajin).
Taman kad se ovo ljeto činilo da su uspjeli postići zajednički jezik, i kada su vladajući bili ozbiljno poljuljani, najjača opozicijska stranka se opet počinje baviti sama sobom.

Dame i gospodo, ovo su preozbiljna vremena za vaše igrice, jedino što postižete je da sve više ljudi uvjeravate da su svi političari isti, i podižete broj onih koji apstiniraju od izbora.
I onda ćete se poslije čuditi rezultatima.

I selo će izgorjeti, ali vi ćete bar imati lijepu frizuru.



Na današnji dan 1980. godine umro je bubnjar Led Zepplin, John Bonzo Bonham.

"Možete varati sve ljude neko vrijeme.
Možete varati neke ljude svo vrijeme.
Ali ne možete varati sve ljude svo vrijeme."
Abraham Lincoln

Za promjenu bih započeo nečim lijepim.
Grad Ogulin ima redizajnirane web stranice, i na tim stranicama je prisutna, zahvaljujući vrijednim članovima Radio Kluba Ogulin 9A1CFI, web kamera locirana na Kuli.

Ogulin web kamera


U ovim teškim vremenima nisam siguran koliko ima smisla ponavljati već mnogo puta prežvakne teze o nesposobnosti, nepotizmu, zatucanosti, nemoralu i primitivizmu vladajućih, svaki dan se na žalost te teze potvrđuju mnogobrojnim aferama.
Dobronamjerna i šutljiva većina to i onako zna, a plaćenici i obožavatelji onih koji su zemlju doveli na rub propasti, iako to znaju, i dalje se bore za neku samo njima vidljivu i prihvatljivu istinu. Svjedoci ste toga svakodnevno i posvuda, nema smisla davati im prostor i trošiti vrijeme na njih.

Porazna studija Svjetske banke, koja je samo sumirala, neutralno i bez političkog predznaka, ono što većina i onako zna, da je država glomazna, troma, skupa, neefikasna, da se stimulira nerad, da ne postoji adekvatno tržište rada, da nema zadovoljavajućih kadrova potrebnih privredi i da se geneira masa neupotrebljivih kadrova, da je potrebna oštra reforma, uz vijest od padu BDP-a iu prvom kvartalu ove godine za više od 6%, bi u svakoj normalnoj zemlji bio znak za uzbunu.
Vladajući su se uzbunili, ali samo da bi zbili vlastite redove, a za državu i narod ih nije briga.
Skandalozna studija Svjetske banke

Vjerujem da ste i vi barem jednom dobili mail koji kruži ovih dana Hrvatskom, a potpisan je sa Štefica Vincek. Ne znam postoji li zaista ta osoba, ali vjerujem da se većina može prepoznati u barem nekim dijelovima njenog teksta.

I dok se to pismo proslijeđuje od jednog do drugog, dok se stalno organiziraju različite grupe po internetskim forumima i stranicama protiv ovakve politike vlasti, čini mi se da vladajući mogu biti mirni, makar je afera i dokaza nesposobnosti toliko da su im i inače skloni mediji okrenuli leđa.
Jer očajanje je zahvatilo ljude, i jednostavno nema volje ni snage za promjenama ("Narod je pust broj, rasuta snaga. Nema jednog cilja, ništa mu nije zajedničko, osim neposredne koristi i straha. Izdijeljeni smo. Selo selu neće pomoći ako naiđe opasnost. Svako se nada da će njega mimoići.").
To pismo nam je nekakav zajednički nazivnik, pokazuje da ima ljudi sa sličnim razmišljanjima i problemima, pokazuje da ima ljudi kojima je dosta ovakvog stanja u državi, ali plašim se da će na toj identifikaciji i ostati.
Sumnjam da će najavljeni protesti sindikata išta poduzeti, dovoljno je vijdeti koliko različitih središnjica ima, i jednostavno se lociraju plaćenici vladajućih, koji će minirati bilo kakav ozbiljniji pokušaj bunta.
Hoće li opozicija uspjeti artikulirati svoj program na jednostavan način blizak ljudima, i hoće li smoći snage reći da je car gol, ili ćemo za to morati čekati prinudnu upravu MMF-a koja nam je pred vratima?

Ako slučajno niste dobili pismo (obratite pažnju na sadržaj, a ne na to postoji li dotična ili ne, jer čini mi se da postoje jako,jako puno Štefica Vincek u našoj domovini, i mnogi bi se potpisali pod ovakvo pismo, samo kada bi ga imali kome razumnom uputiti).

Poštovani članovi vlade,

Dozvolite da Vam svima uputim nezadovoljstvo s Vašim radom i odlukama koje donosite.
Smatram da nemate pravo od mog dohotka oduzimati mi niti lipe jer je to novac koji sam pošteno zaradila, jer je taj novac mjesecima unaprijed raspoređen na potrebe moje obitelji.
Ako smo prošli rat bez "ratnog" poreza, kako se usuđujete nametati mi "krizni" porez?
Ja znam da ovakva situacija u zemlji nema puno veze s globalnom krizom, već s lošim odlukama i radom vlade koju ja plaćam.
Koliko znam, kad netko loše radi svoj posao i čini štete ide na disciplinsku i izriču mu se razne mjere-sve do izvanrednog otkaza o radu. Po meni, Vi bi trebali dobiti otkaze ugovora o radu, bez otpremnina i ostalih privilegija.
Prekjučer sam dobila odluku o izmjeni kamatne stope (uvećanoj) banke u kojoj ima kredit i novi otplatni plan. EBOR pada, a oni dižu kamate. Lako je to jer je moja država prodala banke strancima, životna situacija me prisilila da dignem kredit, a nitko ne može banci zabraniti da me cjedi, mene moja vlada ne štiti od tog ponašanja.
Od države ne koristim NIŠTA.
Na bolovanju nisam bila od 1992. (zadnji porodiljski)
Zubara plaćam privatno i sebi i djeci, upropastili nam zube u domu zdravlja, magnetsku-platila za djete, ne znam da li ima smisla spominjati privatne ginekologe..školarinu za fakultet, kupnju laptopa za potrebe studiranja...
Dalje neću nabrajati jer će mi pozliti, ali hoću reći da imam osjećaj da Vi svi skupa ne znate kako ljudi žive.
Ljudi koji žive od svog rada i ne dobivaju nikakve potpore, pomoći, subvencije, ne jedu po pučkim kuhinjama - a voze se autom.
Ti ljudi sam i ja i ja Vas financiram. Ništa se nije napravilo da se recimo kontrolira novac u socijali, čemu onda OIB???
Neki put mi dođe da odem u pučku kuhinju sa svojima i najedem se tamo, jer ih gledam od 10 sati ujutro kako se šeću, puše, čitaju novine, a ja radim i plaćam im to zadovoljstvo.
Ogorčena sam radom vlade i postupkom oduzimanja tih 3%! Ne želim biti solidarna s NIKIM više!
Želim živjeti od svoga rada.
Želim NE ZNATI kako mi se zove predsjedinik, ministar, gradonačelnik.
Želim da taj radi svoj posao kvalitetno, ostavi me na miru i ne zavlači ruku u moj novčanik!!!!

Štefica Vincek

Meni je prva asocijacija na potpisnicu pisma bilo ime heroine filma Rajka Grlića prema knjizi Dubravke Ugrešić, Štefice Cvek.
A kako vlada gleda na svoj narod, i na dotičnu Šteficu Vincek i njene prigovore?
Isto onako kako je na Šteficu Cvek gledao Bata Živojinović, i sa istom onom replikom/obećanjem:
"Sad ću da te ...."


Na današnji dan 1939. godine započeo je II svjetski rat.

"Kada nam je sloboda oduzeta silom, silom je možemo i vratiti. Kada se je dobrovoljno odreknemo, nikad je ne možemo vratiti."
Dorothy Thompson

Za promjenu jedan lokalni post, neću o talibanskim zakonima koje vladajući donose ovih dana, već o jednom drugom zakonu koji se direktno tiče Ogulina, a uskoro ulazi u saborsku proceduru.

Postoje mnoge stvari oko koje se većina biračkog tijela u našem gradu (barem po rezultatima izbora) i ja ne slažemo.
Postoje mnoge stvari oko kojih se neki posjetitelji bloga i ja ne slažemo. Uporno pokušavaju argumentom snage pobiti snagu argumenta, ali to je u ovako teškoj situaciji nebitno, neka se vesele.

Cilj bloga nikada nije bio stvoriti unision pogled na našu neružičastu stvarnost, niti nametnuti jedno mišljenje, već jednostavno, ako se može, u tolerantnoj atmosferi raspraviti stvari koje bi nas sve skupa trebale tištati i smetati. I čuti i iznesti konstruktivne prijedloge kako da se situacija poboljša.

I tu se dijelimo na one koji vjeruju da grad sve ove godine ide u dobrom pravcu i one koji smatraju da se grad može voditi bolje, efikasnije, kvalitetnije, da mu se može osigurati budućnost, i koji vjeruju da je to moguće ostvariti već sada, uz realnije i razumnije gospodarenje onime što nam pripada i čime raspolažemo.

Jasno da će uvijek biti različitih mišljenja i pogleda na događanja i na korake koja vlast poduzima, bilo na lokalnoj, bilo na državnoj razini. Teško je to odvojiti, ovi naši lokalni šerifi su samo slika i prilika državnih moćnika, i pokušavaju se igrati u svojim malim pašalucima velikih sultana i aga, i uporno teže postati veliki i moćni, i jednom zauvijek otići iz našeg grada u svijetlu budućnost i veliku politiku.
Što me vraća na ono zašto sam počeo pisati ovaj post, a to je činjenica da naš grad ima sve manje i manje status grada, i tone sve dublje i dublje.

Po svemu sudeći, ukinut će nam Prekršajni sud, i preseliti ga u Karlovac.
U cilju racionalizacije državne uprave.
Kakva je to ušteda ako ćemo morati putovati u Karlovac za svaku sitnicu, pogotovo uzevši u obzir prostorno veliko područje koje gravitira Ogulinu?

Još jedna sramna i besmislena odluka vladajućih, koja nema nikakva ni ekonomskog ni zdravorazumskog opravdanja. Naš grad ostaje bez još jedne institucije koja nam je neophodna, bez još jednog prerogativa grada. Sa svakim gašenjem neke od naših institucija, grad Ogulin polagano se svodi na status sela (sa lijepim fasadama i novim parkom), jer izgleda da našoj županiji nije u interesu da se Ogulin razvija.

I to je nešto što bi moralo sve snage u našem gradu okupiti pod jednim stijegom, i sa jednim ciljem, a to je reći dosta toj sramnoj politici.

Vrijeme je da se sve razlike stave sa strane, i da se zajednički nastupi i da se zajedniči ustane u očuvanju grada i njegovih institucija. Prekršajni sud je samo jedan od koraka gušenja Ogulina. Sve korake do sada smo šutke otrpjeli, hoćemo li i ovaj?

Nakon suda po svoj prilici slijedi bolnica, a onda i ostale institucije.
Zapitajte se kakav je odnos Karlovca prema drugom najvećem gradu u županiji, i tko od naših predstavnika u županijskim strukturama zaista zastupa naše interese?

Isti ljudi se već godinama zaludu bore za naš grad (žalosno je da je situacija takva da je riječ o borbi, i da je potrebno se boriti protiv nekoga da bi se borilo za svoj grad, ali je tome tako).
Uprkos njihovu trudu, oni drugi i dalje vladaju bez imalo sluha i želje da išta poduzmu za sve nas i naš grad, kako onda, tako i danas. Iako su u povoljnijem položaju jer su i u gradu i županiji na vlasti, bitnije su im njihove fotelje od naše budućnosti, spremni su nas prodati za svoje sinekure.
Ako sudimo po rezultatima izbora, onda su potpuno u pravu, i honorirani su za takvu politiku.


Hoće li nam nakon toga ukinuti i zemljišne knjige, i policijsku stanicu, hoćemo li i za dokumente koje kod njih podižemo putovati u grad na četiri rijeke?
Prugu nam ne mogu ukinuti, ali možda bi nakon toga mogli lijepo i gimnaziju zatvoriti, pa i strukovne škole, jer to sve i onako ima i u Karlovcu, pa što će onda to u Ogulinu?

Netko će reći da je to zakon koji donosi Sabor, i odluka na državnoj razini, nema Karlovac s njom ništa. odluka je možda nerazumna, kao i većina u posljednje vrijeme donesenih odluka i zakona, ali sigurno da bez podrške naše županije ne bi takav prijedlog ni došao na čitanje.
Netko je morao konzultirati struku, netko je morao konzultirati nadležne institucije u županiji, netko je morao napraviti ne samo ekonomsku već i sociološku analizu posljedica ukidanja suda.
I kakvi su argumenti, o kakvim se to uštedama govori i čime se rukovodi, kada apsolutno svi troškovi vezani uz preseljenje suda drastično rastu?
Nitko razuman nije protiv rezanja troškova i postizanja bolje efikasnosti državne uprave i pripadajućih joj tijela, ali ovo mi se ne čini pravi način.

Postoje puno bolnija tema koju se vladajući ne usude taknuti, kad je već riječ o racionalizaciji, a to je ogromni broj gradova i općina koji ničim taj status ne zavređuju, i koji ne mogu sami financirati ni vlastiti birokratski aparat, a kamo li nešto drugo. Bilo je u raznim medijima dosta priče o tome, da ne ponavljam. Ali to osinje gnijezdo nitko neće dirnuti, iako bi tu uštede bile neuporedivo veće i kvalitetnije.

Pitanje je kako će se postaviti župan, i na čiju će stranu stati, na stranu svoje županije i svoje partije, ili grada kojem pripada i njegova mjesna zajednica iz koje je potekao? Više nije saborski zastupnik, ali to sigurno ne umanjuje njegov utjecaj na donošenje odluka, dapače, sigurno da njegova riječ ima još veću težinu. Hoće li je iskoristiti?
Hoće li stati uz vladajuće, i slijepo i bespogovorno biti vojnik partije, ili će se zauzeti za grad?

Pitanje je kako će se postaviti vladajuća većina u gradskom vijeću, hoće li uopće reagirati, ili će postupiti po odluci svoje Partije, koja je tu sramotnu odluku već donijela?
Ovo nije vrijeme za skupljanje političkih poena na tom pitanju, ovo je vrijeme da svi skupa pokažu da im je Ogulin na srcu, i da svi zajednu ustanu protiv ove besmislene odluke. Bilo bi ju lijepo nazvati i besprimjernom, ali to na žalost nije moguće, jer je to samo još jedna u nizu odluka direktno uperenih protiv svih nas, a u ime sumnjivih interesa nekolicine ljudi.

Nama ostalima ne preostaje ništa drugo nego potpisati peticiju protiv ukidanja Prekršajnog suda u Ogulinu, uz podsjećanje da smo pred nekoliko mjeseci isto tako imali priliku promijeniti naš grad na bolje pa smo ju propustili. Nemojmo i ovu propustiti, potpišimo peticiju, makar ona i ne imala utjecaja na konačnu odluku, ali pokažimo da baš ne mogu s nama kako hoće i koliko hoće.


Na današnji dan 64. izbio veliki požar u Rimu (Neron ne samo da nije naredio palež niti je svirao harfu dok je Rim gorio, nego nije uopće bio u gradu kada je požar izazvan), 1918. rođen Nelson Mandela, 1940. prvi let helikoptera, 1953. Elvis Presley snima svoju prvu pjesmu "My Happiness".

"Dosta mi je polovnjaka.
Hoću, konačno, muški da me se.
Balkanski, štono riječ.
I to: sada. Odmah. Nunc at numquam.

Dosta mi je polovnjaka.
Tko će me, ah, tko će me konačno, muški?
Drhćem uzbuđena. Zakoraknuti u povijest?
Quid multa? Muškarčinu čekam. Dokrajči!

Dosta mi je polovnjaka.
Numerus Negidius. Prekini, konačno,
agoniju.
Dosadni niz historijskih zelembaća.
Faex populi.
Čekaj s asfaltom. Iskorijeni najprije.

Dosta mi je polovnjaka.
Od Avara do danas. Iskrči sve, konačno.
O, sancta simplicitas. Muški me dohvati!
Ne dvoumi. Iščupaj. Ob maiorem cautelam.

Dosta mi je polovnjaka
Po peti put. Po tko zna koji put. Konačno:
Svrši!!!O fictus possessor. U spomen:
Mojim imenom cestu nazovi.
Nuper obijt."

Ivo Sanader: Nenia Salonitana (objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji 1987.)

Na današnji dan, u trenutku najveće krize s kojom se naša domovina suočava od završetka rata, iz zasad nepoznatih razloga, premijer RH dr. Ivo Sanader podnio je ostavku na sve svoje funkcije i najavio povlačenje iz politike.

"Izbori su besplatni, ono što plaćamo su rezultati izbora."
Bill Stern

Završili su izbori u našem gradu, barem njihov najbitniji dio, nakon gradskog vijeća dobili smo i novog/starog gradonačelnika.
Izašla su 5.572 birača, važećih glasova je bilo 5394 a nevažećih 175.
Gradonačelnik iz redova HDZ-a je dobio 3.158 glasova, a njegov protukandidat iz redova SDP-a 2236.

U prvom krugu sadašnji gradonačelnik je dobio 3115, a protukandidat 2209, od ukupno 6530 izašlih birača, dakle obojica su polučili bolji rezultat u drugom no u prvom krugu.

Pokazalo se točnim predviđanje o slaboj izlaznosti građana, i o fascinantnoj i hvalevrijednoj odanosti biračkog tijela vladajuće stranke, koje je u skoro istom broju kao i u prvom krugu izašlo na izbore i odradilo ono što se od njih očekuje. Evidentno je da nitko nema tako lojalno biračko tijelo, a kad se tome pridoda još veći broj neizašlih, rezultat je očekivan.

I na tom rezultatu treba iskreno čestitati našem dosadašnjem i budućem gradonačelniku, velika većina građana koji su ispunili svoju građansku dužnost i izašli na birališta je odabrala njega i njegovu ekipu da vodi naš grad, a oni koji nisu izašli na izbore su svojom gestom i onako rekli da im je svejedno i da se slažu sa njihovim odabirom.

Nama svima ostaje da vidimo što će nova vlast kada se formira učiniti i ispuniti od svojih obećanja, i od projekata koje su započeli još davnih dana i godina. I hoće li kao i njihov vođa, koji je najavio da će biti župan svih građana, a ne samo onih koji su mu dali glas (znači li to da je dosadašnji župan bio samo župan vladajuće stranke i njenih glasača) možda okrenuti ploču i početi se ponašati zrelo i odgovorno.

Sada imaju apsolutnu vlast u gradu, i mogu raditi još lakše no do sada, ne moraju ulaziti u koalicije ni sa kim da bi vladali, i to je vjerujem dobro, jer će moći postaviti samo svoje ljude na sva bitna mjesta, bez pravljenja ustupaka i gradnje alibija za propuste.

Na pitanje je li dobro da je sva vlast koncentrirana u rukama nekoliko ljudi i jedne stranke, te da je oni koriste na način kao i do sada, narod je dao prilično jasan odgovor.
Jer i oni koji nisu izašli na izbore su iskazali svoj stav, i ne treba ih kriviti niti vjerovati da bi njihov izlazak nešto promijenio, jer da su željeli nešto promijeniti, izašli bi.

Toliko o izborima, vjerujem da je vrijeme da se okrenemo daljnjem stvarnom životu i problemima koji nas okružuju.
Nadam se da će sada malo splasnuti tenzije koje su se podigle oko izbora, pogotovo po internet stranicama, blogovima i portalima. Previše ružnoga i prljavoga je izneseno, neistinitog i ponižavajućeg, ispod svake civilizacijske razine.

Vlast ne čeka lagan posao, pitanje je samo hoće li narod ovaj put pamtiti obećanja i hoće li za njihovo ispunjenje nagraditi, a za neispunjenje kazniti, ili će ipak biti kao i do sada.

Na današnji dan 1495. prvi pisani trag o viskiju , 1886. rođen slikar Vladimir Becić, 1926. rođena Marilyn Monroe (pravo ime Norma Jean Baker), 1947. rođen gitarist Ron Wood (Rolling Stones).

"Jedino što smo naučili iz novih izbora je da nismo ništa naučili iz starih."
Američka poslovica

"Zapamtite jednu stvar o demokraciji. Možemo imati što god želimo, i na kraju uvijek završimo s onim što zaslužujemo."
Edward Albee

Došao je i taj dan, drugi krug izbora za gradonačelnika i župana.
Prvi krug je uz dosta kontroverzi donio i spoznaju da se po prvi put u našem gradu pojavila politička snaga koja pokazuje da postoji i druga opcija, i da postoji dovoljan broj ljudi koji u nju vjeruje. Nedovoljan za pobjedu, ali dovoljan da ga se respektira.

Ne bih sudio tko je pobjednik a tko gubitnik ovih izbora na državnoj razini, ali oni su lakmus papir stanja u društvu, i prva karakteristika im je defetizam i bezvoljnost koja se reflektirala malim odzivom.
Druga karateristika, bar u Ogulinu, je apsolutna dominacija vladajućih u gradskom vijeću, i hvalevrijedna odanost njihova biračkog tijela, što ih s pravom čini pobjednicima izbora za gradsko vijeće.
Uopće nije bitno u ovom trenutku jesu li svi sa liste smjeli biti na listi ili ne, zato što su zaposleni u poduzećima u vlasništvu grada, mislim da bi ta lista polučila isti rezultat bez obzira na imena.
Izbori za gradonačelnika su druga priča, tu će ova nedjelja puno toga pokazati i dokazati. Ne bih se složio sa tezom da su nebitni, jer i onako je sva vlast u gradskom vijeću pripala jednoj stranci.
Upravo je to razlog da budu još bitniji, i da se postavi gradonačelnik kao korektiv njihovoj samovolji, netko tko će osiguravati kakvu-takvu ravnotežu snaga, inače ne idemo u jednoumlje, nego u bezumlje.

Na internetu je bilo svega i svačega, laži, uvreda, zavirivanja u tuđe bračne ložnice, prebrojavanja krvnih zrnaca, prozivanja predaka, djedova, roditelja, i svega onoga što provaljuje iz nagomilane mržnje, frustracija ili jednostavno zato što je to nekome u opisu posla.
Ti napadi jasno pokazuju da je rezultat prvog kruga izbora ipak bio iznenađujući za neke, i sada se nastoji što je moguće više ogaditi ljudima novi kandidat za gradonačelnika i njegova opcija.
Što je pucanj u prazno, jer i dalje smatram da je internet populacija vrlo malobrojna i njen utjecaj na društvena zbivanja je zanemariv, barem u našem gradu.

Kada su se glave malo ohladile, čini mi se da je ona treća, nezavisna opcija, utihnula i čeka rezultate kako bi odabrala stranu kojoj će dati podršku. Glasovi dani nezavisnom kandidatu su i doveli do drugog kruga.

Iako je po meni neozbiljno i potcjenjivački diktirati ljudima za koga se opredijeliti, očekivala se u gradu reakcija kandidata koji je nakon HDZ-a i SDP-a dobio najviše glasova, i na listi za gradonačelnika, i na listi za gradsko vijeće. On se nije očitovao, jer mi se čini da bi priklanjanjem HDZ-u skočio sebi u usta i onoj tvrdnji da nije poput njih, a priklanjanjem SDP-u bi izgubio dobar dio svojeg biračkog tijela. Ali toga je morao biti svjestan kad se odlučio postaviti između njih.
Ali, s druge strane kako je po broju glasova treća snaga u gradu, ipak se trebao očitovati. On kao pojedinac, jer kažem pozivati ljude da daju glas nekome samo na osnovu toga što im vi kažete je potcjenjivanje ljudi i njihove moći rasuđivanja.
Možete iznesti argumente za ili protiv i onda pozvati ljude da vrednuju vaše argumente i tako daju svoj glas, ali ostali smo prikraćeni za informaciju koga podržava nezavisni kandidat.

Iako se meni čini, kroz sve vrijeme dok je participirao u vlasti (a to je bilo prilično dug period u prošlom mandatu), da mu je HDZ puno bliži. Pitanje je koliko je on blizak HDZ-u, i koliko je on potreban HDZ-u, jer imaju apsolutnu većinu u gradskom vijeću, i jedino što može pokušati je fingirati opoziciju kako bi se što bolje prodao. Sve drugo sa pragmatične točke gledanja nema nikakva smisla.

Čini mi se da su uspjesi nezavisnih listi u nekim sredinama više rezultat nezadovoljstva strankama i onime što one nude, no što je zaista snaga i kvalitet takvih opcija. Pogotovo što sve te opcije se u bilo kom trenutku moraju opredijeliti uz koga su (npr. na prošlim izborima Tatjana Holjevac u Zagrebu, Željko Jerkov u Splitu i sl.).
Nakon odličnog uspjeha na prvim izborima, te liste su na ovim izborima ili potpuno nestale, ili polučile vrlo slabe rezultate. Što je i razumljivo, jer od njih su birači čak i više očekivali nego od stranaka. Za stranke se na žalonekako st podrazumijeva da su pune lopova i prevaranata, dok nezavisne liste svoj status grade na tome da su drugačije, i onda na žalost vrlo brzo pokažu da su iste, ako ne i gore od onih protiv kojih su nastupali.

Kampanja u medijima se teško može nazvati pravom kampanjom, jer nije bilo sučeljavanja kandidata.

Dosdašnji gradonačelnik je uspješno izbjegavao sučeljavanja, što pokazuje bar jednu njegovu vrlinu, a to je da je svjestan svojih slabosti.
Jer jasno je da u sučeljavanju jedan na jedan, svojom elokventnošću, poznavanjem situacije u gradu, a prije svega rezultatima vladanja gradom, šanse su mu jednake onima da se ispune predizborna obećanja koja slušamo od njegove stranke pred svake izbore (kanalizacija, retencija, zapošljavanje, plinifikacija itd. itd.).

Kandidat za župana je pokazao da je kroz dugi niz godina kako je bio gradonačelnik, prvi čovjek županije za gospodarstvo (iako je u radijskom nastupu priznao da ne zna ništa o gospodarstvu), predsjednik županijske partijske organizacije, saborski zastupnik itd. itd. naučio kako izbjegavati odgovore na neugodna pitanja.
Pri tome se koristi premijerovim stilom, neargumentiranim prozivanjem oponenata, ispraznim floskulama i obećanjima, te prizemnim humorom. Preostaje još samo da počne pisati erotsku poeziju.
No i dalje nismo saznali kada i gdje je stekao titulu kojom se kiti, ali iz njegova slogana je jasna želja da dovrši započeto, tj. da učini od karlovačke županije isto ono što su on i njegovi poslušnici učinili od našeg grada i pretvorili ga u ono što naš grad sada jest.

I tu se opet vraćamo na osnovno pitanje ovih izbora, a to je želite li da i dalje isti ljudi vladaju ovim gradom na isti način i vode ga kao i do sada, ili želite barem pokušati nešto promijeniti i pokrenuti grad ka boljemu.

I do sada je ista stranka bila na vlasti u županiji, pa ništa dobra nije donesla našem gradu, ista ta stranka je na vlasti u Saboru koji nam je htio ukinuti općinski i prekršajni sud.
Nisu uspjeli ukinuti općinski sud, (navodno velikim zalaganjem baš prekršajnog suca), a za prekršajni ostaje tek da vidimo nakon izbora, ali po svemu sudeći bez njega ćemo ostati. Što je još jedan poraz lokalne politike i pobjeda onih snaga u Karlovcu koje ne žele ništa dobra našem gradu.
Ne vjerujem da se itko u Karlovcu zauzeo da nam te ustanove ostanu, kao što im nije u interesu da Ogulin ima išta od onoga što bi pomoglo razvoju i jačanju našeg grada.

Ista ta stranka je dopustila da naš grad nema vlastitu telefonsku centralu, ista stranka je dopustila da nam se bolnica polako gasi, ista ta stranka je dopustila da Bjelolasica ostane bez ikakve ozbiljnije podrške, ista ta stranka nam je podarila tenisku dvoranu, novi park, podarit će nam novo kino i sl.


Osnovno pitanje uspjeha jedne ili druge opcije na ovim izborima je pitanje koliko ljudi će izaći na izbore.
I što će se dogoditi ako odziv bude još manji no u prvom krugu?

Ništa strašno, život neće stati, globalna ekonomska kriza će nas i dalje pogađati, bolnička će i dalje biti uništena, park će polako zeleniti i jarko svjetliti noću, dvorana će do jeseni zjapiti prazna, a svima nama će ostati spoznaja da su ovi izbori mogli nešto promijeniti.

Dosta sam ovih dana šetao gradom i razmišljao jesam li ja u pravu kada kritiziram poteze vlasti, i jesam li u krivu kada smatram da grad ne ide dobrim pravcem, da se novcem razbacuje i da se nerezonski troši. Jesu li moje kritike utemeljene i kakav je naš grad u ondosuna stanje od pred 20 ili pred 10 godina. I sami znate što smo imali onda a što imamo sada, i kkao smo živjeli onda, a kako živimo sada.
Očito su to sve subjektivni kriteriji, i svatko od nas se treba zapitati kako nam je i kako bi nam trebalo i moralo biti u našem gradu.

Želim vam svima ugodnu nedjelju, i nadam se da ćete, bez obzira tko je vaša opcija, izaći na izbore. Što je odaziv veći, to su šanse za manipulaciju manje.

"Demokracija je kada dva vuka i janje odlučuju što će biti za ručak. Sloboda je kada dobro naroužano janje učestvuje u odlučivanju."
Benjamin Franklin

Na današnji dan 1854. umro Vatroslav Lisinski, 1930. rođen Clint Eastwood, 1962. obješen nacistički ratni zločinac Adolf Eichmann.

*Naslov posta je stih iz Azrine pjesme "Tko to tamo pjeva", s albuma "Filigranski pločnici". AZRA - tko to tamo pjeva

"Svi ljudi čine greške, ali samo mudri iz njih uče."
Winston Churchill

Da ne bih nepotrebno doljevao ulje na vatru izbora u našem gradu, potaknut mailovima koje sam dobio, telefonskim pozivima nekolicine prijatelja koji poznaju situaciju i ono o čemu pišem, te komentarima koji su ponekad prelazili i granice ukusa pa sam ih morao brisati, raspitao sam se o činjenicama iz prethodnog posta.
Pa se moram posuti pepelom i priznati da sam pogriješio, i da sam saznao da su neke od činjenica iz posta netočne (hvala anonimnom pošiljatelju maila koji mi je u tome pomogao, iako me prvi put i doveo u zabludu oko broja glasova HSS-a i HSP-a).

Obzirom da se grad oko izbora polarizira, nema potrebe da krivim činjenicama i sam tome doprinosim. Uvijek nastojim ukazati na probleme u gradu, i ponekad predložiti neko rješenje, pa je i prošli post bio time potaknut, ali eto, ispostavilo se da je bio u jednom dijelu baziran na krivim, a u drugom na nepotpunim činjenicama.

Razlika od 2 listića između ukupnog broja izašlih, važećih i nevažećih glasova proistekla je iz toga što su dva glasača glasala na osnovu potvrde, jer nisu bili upisani u biračke popise, pa su se po propisanoj proceduri morali upisati u matičnom uredu i tek onda pristupiti glasanju.

Razlika između broja glasova koje su HSS i HSP dobili prema prvim rezultatima kojima se baratalo i koje sam naveo, te službenim rezultatima, jest rezultat pogrešnog zbrajanja osobe koja mi je te brojeve dostavila u prvom mailu, a sada je ispravila grešku. Pa je samim time HSS zavrijedio jednog vijećnika, a HSP čini se polako nestaje sa naše političke scene.
Očekivao sam da niti jedna od tih stranaka neće preći izborni prag, ali očito da vješto koaliranje inače neprepoznatljive i bezidejne stranke na državnoj razini daje dobre rezultate i u lokalnim sredinama.

Iskreno vjerujem da ta greška sa rezultatima nije namjerna, pa sam ju podijelio s vama, na isti način kako sam podijelio i svoju sumnju da se nešto događa.
Uz sve to, kao što sam napisao i u prošlom postu, kako nije bilo žalbi, sve je prošlo regularno što se tiče ukupnog broja glasova i izbornih rezultata.

Dakle, ovim putem se ispričavam svima koje sam svojim postom naveo na pogrešno promišljanje ili doveo u nedomicu oko plasmana HSS-a i HSP-a te ukupnog broja birača, ali kako nije bilo puno komentara, ne bih rekao da je puno ljudi uopće reagiralo na blog. To što je nositelj nezavisne liste i gradski vjećnik danas na ROG rekao da imaju prigovore na rezultate i na neke nevažeće glasove, vjerujem da ima svoje razloge i svoja saznanja. Uostalom, o tome se po gradu naveliko priča i bez mog pisanja.

Dakle, još jednom isprike svim posjetiteljima bloga na pogrešnim informacijama koje sam prenio. Ali ne umišljam si da itko mišljenje o situaciji u gradu formira na osnovu mog pisanja, no svejedno sam razočarao najviše sebe, jer sam iznio pogrešne informacije, a nastojim se uvijek držati činjenica.

Općenito mi se čini da je utjecaj "internet populacije" na društvena kretanja precijenjen, što rezultati ovih izbora u našem gradu pokazuju. Slično akcijama na facebooku, nije problem naći ljude za neku aktivnost dok se sve odvija u toplini doma, ali kada treba nešto stvarno poduzeti, pa makar to bio i izlazak na izbore, stvar se prepušta drugima u nadi da će oni odraditi posao za nas i u skladu sa našim željama.

Svi ogulinski blogovi su dobronamjerni, ali definitivno i s punim pravom kritički nastrojeni prema lošim potezima kojih je u našem gradu biloi poprilično, svaki bloger na svoj način.

Neki novi blog koji sam zazivao i još uvijek zazivam da se otvori, i koji bi pisao samo lijepo i pozitivno i isticao uspješne poduhvate vlasti, te možda iznosio službene informacije nedostupne nama ostalima, i koji se ne bi morao brinuti o komentarima i komentatorima, te komu bi netko mogao posvetiti puno radno vrijeme, nema. Nitko od og-blogerima nesklonih komentatora koji ih prozivaju za nekorektnost i iznošenje neistina nije našao za shodno da ga otvori.
S te strane bi čovjek rekao da je opozicija u prednosti.

Službena glasila su službena i kao takva bi trebala biti neutralna (ROG, Og list), dakle ni tu vladajući ne bi trebali biti u prednosti.
A opet, u izborima za gradsko vijeće vladajući su dobili 46% glasova i imaju najviše vjećnika ( D'Hondtovom metodom je to 9 od 17, dakle 53% vjećnika, ili 10 od 18, što bi bilo 55% ovisi kako se interpretiraju rezultati, to ste danas mogli čuti i na ROG).
Činjenica je da je to 46% od broja izašlih glasača, što je otprilike 23% ukupnog broja birača.
Činjenica je da je 23% građana s pravom glasa dobilo 53% vjećnika, ali je isto tako činjenica da oni koji su ostali kući su i onako svojim postupkom rekli da su za opciju koja pobijedi i da im je svejedno.
Prema tome, 23% građana sa pravom glasa koji imaju dovoljno svijesti i savjesti da izađu na izbore i obave svoju građansku dužnost i obavezu su odabrali pobjednika u gradskom vijeću, i nikakvi argumenti to ne mogu osporiti.

Sve ostalo što sam o izborima napisao stoji i dalje, loša izlaznost, bezvoljnost naših sugrađana kojima kao da je svejedno što se sa gradom događa ili koji ne vjeruju da može biti bolje (bilo zato što misle da je dovoljno dobro ili da je toliko loše).

Isto tako, sve što sam prije toga o trošenju proračunskih sredstava, promašajima postojeće vlasti, strategiji razvoja i problemima našeg grada i dalje stoji, to nisu problemi koji su nestali pred izbore niti se nakon izbora mogu preko noći stubkom promijeniti.
Još bih samo dodao nešto o čemu se ne govori, a to je problem naše vodovodne mreže, i volio bih da se o tome povede više računa.

Pitanje prije izbora za gradonačelnika, a ostalo je još tjedan dana, je jednostavno, treba odabrati onoga kome više vjerujete na osnovu njegovih djela i onoga što je do sada, zajedno sa suradnicima koje je odabrao za dogradonačelnike napravio, ili što su spremni napraviti.
Dakle, želite li da naš grad krene na bolje i da dobije perspektivu, ili ste zadovoljni sadašnjim stanjem.

Sami procijenite, ali u svakom slučaju izađite na izbore i utječite na ljude da izađu, jer očito je da će utrka biti tijesna i da će svaki glas biti bitan.

što je veća izlaznost, to je i manja šansa da bilo tko, svjesno ili nesvjesno, manipulira glasovima i samim tim našom budućnošću.

A sad, po tko zna koji put, (možda oni koji prate blog po službenoj dužnosti vode evidenciju?) malo o komentarima i komentatorima.

Noam Chomsky je rekao da ako ne vjerujemo u slobodu govora za ljude koje preziremo, onda ne vjerujemo u slobodu govora uopće.

Inoslav Bešker je napisao:
"...internetski portali, pa i oni koji se uklapaju u definiciju javnih obavijesnih sredstava, funkcioniraju kao privatni blogovi anonimnih mrzitelja.
Bi li rješenje bilo zabraniti anonimne komentare? Možda. Ali bi time javnost bila prikraćena za jednu mučnu spoznaju: da vidi kakvi smo, mi u Hrvatskoj, kada vjerujemo da smo nekažnjivi. Na što smo sve spremni. "

Uprkos tomušto je riječ o iznimnim intelektualcima i misliocima, rijetkim u današnje doba i što se sa njihovim stavovima uglavnom slažem, ne mogu sve komentare ostaviti na blogu i povremeno, kad uhvatim vremena ih brišem.
Neki od njih su izuzetno uvredljivi, kada krenu u prebrojavanja krvnih zrnaca kao da zazivaju proljevanje krvi, ili kada zadiru u privatnost osoba, ili kada jednostavno vrijeđaju.
I nije istina da sve kritičke komentare brišem, samo one koji vrijeđaju na osobnoj ili globalnoj razini.

Uglavnom su komentari bili u granicama kokretnosti, iako ima nekih komentatora koji to uporno nastoje promijeniti.

Tipičan primjer je moj(a) stalni(a) posjetitelj(ica) i komentator(ica) "fran" koji/koja moj blog ne podnosi, i uglavnom ostavlja provokativne i uvredljive komentare koje sam u posljednje vrijeme brisao (neke i više puta).
Dotični/dotična me uglavnom stalno progoni i vrijeđa i po drugim blogovima, ali neću se spuštati na njegov/njen nivo da mu/joj tamo kontriram, to sam napravio samo jednom na Maksovom blogu.
Ne bih ni tada reagirao ali me počeo/počela prozivati uz njegove/njene, brišem i komentare drugih ljudi, pa ih kasnije vraćam.

To je definitivno besmislica, koja ne bi bila vrijedna osvrta. Jedino što mi nije jasno jest zašto se uvijek vraća kad mu/joj ništa što na pišem ne odgovara.

Ali onda taj isti komentator(ica), ili netko tko se potpisao kao on(a) (nije se javljao/javljala pa pretpostavljam da je to opet bio on/ona), ostavi sasvim korektan komentar o izborima i točnu analizu situacije, i bez standardnih uvreda ili provokacija.

I sad, da sam bio dosljedan sebi obrisao bih komentar, jer sam rekao da ću sve njegove/njene komentare brisati (ostavlja ih radnim danom između 7 i 15h, pa bi netko maliciozan zaključio da mu/joj je i to u opisu radnog mjesta), ali sam ga ostavio. I sad je pitanje što je korektnije, ostaviti sve, ostaviti sve osim krajnje neukusnih, ili ne ostaviti ni jedan? Različiti blogeri imaju različit pristup

Uske staze je odabrao dopustiti komentare samo registriranim posjetiteljima, ali zbog toga blog nije ništa izgubio na oštrini i kvaliteti.

Ogmaksimala piše iznimne postove koji bi se mogli nazvati pravim malim esejima, vrlo promišljenim i aktualnim, i skuplja najviše komentara, pa mi se čini da ima i najviše posla oko filtriranja istih. Definitivno je navukao svojim pisanjem bijes mnogih, pa su komentari koji se kod njega ostavljaju ponekad zastrašujuće neugodni (u skladu sa Beškerovim riječima).

Naši posli (Janjo) ne filtrira komentare i sve ih ostavlja, a Ogulinska fatamorgana je isto tako ponekad morao reagirati. Na žalost potonja dva blogera pišu malo rjeđe, ali njihovi postovi su svaki put osvježenje.

Kada čovjek obriše neki ružan komentar, a ostavi komentare na njega, situacija postaje pomalo konfuzna. No kako je nemoguće stalno bdjeti nad blogom, ponekad prođe i nekoliko dana da ne pogledam, provuku se ne samo uvredljivi komentari, veći komentari takvih komentara.

Moram biti iskren, sve više me umara to brisanje, ne mogu i ne želim stalno čučati na blogu i glumiti policajca, niti pretraživati komentare i glumiti Beriju, jer čini mi se da time idem na ruku onima čije komentare brišem.
I onako ih ostave na drugom mjestu, i još me prozivaju, a da idem okolo po blogovima i portalima i pravdam se za svaki svoj postupak nekome tko to nije zavrijedio, bilo bi pobijanje svega za što se zalažem i o čemu pišem.
Na žalost, ne postoji filter kojim bi se moglo anonimne komentatore uklanjati i blokirati im pristup, to funkcionira jedino za registrirane komentatore.
Svašta se ostavlja u komentarima ne samo po blogovima nego i po portalima, i ulaziti u raspre i objašnjenja nema nikakva smisla.